Žao Karlos Martins nakon duge 22 godine ponovo svira, zahvaljujući bioničkim rukavicama koje je izumio Srbin.
Na emotivnom klipu koji se pojavio na instagramu, zabilježeni su trenuci kada slavni brazilski dirigent i pijanista Žao Karlos Martins nakon duge 22 godine ponovo svira, zahvaljujući bioničkim rukavicama.
Martins nije krio emocije, te se na njegovom licu čitala radost i uzbuđenje pomiješani sa tugom, jer je nakon više od dvije decenije mogao da se posveti svojoj velikoj ljubavi - klaviru.
"Ovo je tako dirljivo", "Samo podsjetnik da budemo zahvalni na stvarima koje su počele odavno da se podrazumijevaju", "Ovo je stvarno pravi napredak nauke. Bravo za našeg naučnika i njegov tim!" bili su samo neki od komentara uz video.
Za sve zaslužan naučnik iz Srbije
Staniša Raspopović iz Srbije, sa timom od 25 naučnika iz Njemačke, Švajcarske i Italije, izumio je bioničku rukavicupomoću koje osobe sa amputiranom rukom mogu ponovo da osjete dodir, piše "radioaktivni komarac" na instagramu.
Svijetom je još prije deset godina odjeknula vest da je doktor Staniša Raspopović uklonio glavnu manu protetičkih udova - nedostatak osjećaja dodira.
I am immensely honoured and proud for receiving 2021 ETH Zurich Latsis Prize.
— Stanisa Raspopovic (@SRaspopovic)November 24, 2021
Passion, perseverance and a great team in service of human-machine science for rehabilitation.@giacomo_valle@PreatoniGreta@natnatkatic@Cimo182@ciottife
support@ERC_Research@snsf_ch@Innosuissehttps://t.co/CZyyUEZiuYpic.twitter.com/KENzaFWhTt
Mladi naučnik iz Beograda je, zajedno sa profesorima Silvestrom Mićerom i Paolom Maria Rosinijem i timom od 25 ljudi, ulio nadu milionima ljudi širom svijeta koji žive sa invaliditetom, a naučnu zajednicu bacio na koljena. Raspopović je izumio bioničku ruku pomoću koje osobe koje su imale amputaciju ponovo mogu da osjete dodir.
"Poznanici su mi rekli da ne mogu da povežu moj lik iz kafane i nekih provoda, sa likom naučnika koji je postigao ovakav uspjeh. Nikada ne stavljam u prvi plan svoje obrazovanje i ono čime se bavim. Osećam nostalgiju, i uvijek postoji opcija da se jednog dana vratim, ali, nažalost, to je za sada nemoguće. Ovdje ne bih mogao da nastavim svoja istraživanja", pričao je Raspopović za "Blic".
Čovjek koji je promijenio tok nauke, rado se sjeća detinjstva u Beogradu. "Sjećam se kako smo nekada odlazili na Adu Ciganliju i čekali red za basket, a ti tereni su sada gotovo prazni. Nedostaje mi onaj Beograd kakav pamtim", pričao je 2014. doktor Staniša Raspopović (41) koji danas živi i radi u Cirihu, Švajcarskoj.
