Legenda narodne muzike, Džej Ramadanovski napustio nas je 6. decembra 2020. godine i ostavio tada cio region u suzama.
Džej Ramadanovski preminuo je u svom stanu na Dorćolu, a narednih nekoliko dana u cijeloj Srbiji ljudi su se okupljali na platoima i trgovima kako bi mu odali počast i zauvijek se oprostili od legendarnog pjevača. Po njegovom životu snimljen je film "Nedelja", koji se uskoro očekuje u bioskopima.
Međutim, postoje detalji iz njegovog života sa ulice koje o vragolastom Džeju vjerovatno nećemo vidjeti čak ni na filmu. On se cijelog svog života ponosio svojim zanimanjem iz mladosti - šibicarenjem.
"Ništa nije krio i skoro se ljutio kad ne bih stavio neki štos 'sa šibica'. Bile su to prave minijature, koje bi mogle da uđu u svaki film. Na primer: Džej 'raširio' šibice, nalete murija, a on trči ka zoološkom vrtu, jer napamet zna raspored kaveza i zna gdje treba da uskoči - kod lame ili kamila. Međutim, policajci su bili tako brzi da je uskočio u dio sa krokodilima, ali su 'kroše' na sreću bile u vodi, pa Džej i danas pjeva ", ispričao je devedesetih za jedan poznati tabloid Vanja Bulić.
Film "Nedelja", koji će uskoro ugledati svjetlost dana režirao je Nemanja Ćeranić po scenariju Stefana Boškovića. Glavna uloga pripala je pjevaču Huseinu Alijeviću Husi, a priča prati život folk pevača od 1976. do 1992, odnosno od njegove najranije mladosti do ulaska u muzičke vode.
Ramadanovski je o "šibicarenju" pričao i kasnije tokom svoje karijere prilikom raznih TV gostovanja i na svoj račun tim povodom uvek bi zbijao šale. Tako je jednom prilikom ispričao i kako mu je zabranjen ulazak u Italiju na deset godina, kada je išao da gleda kultne trke Formule 1 u Monci, odnosno, kako se sam našalio, da iskoristi gužvu.
"Dobro nisam išao samo da bih gledao trke. Dobio sam 10 godina zabrane zbog šibicarenja u Italiji, zamisli, kao da sam pljačkao banku. Ja sam budala bježao, nije trebalo da bježim, to je tamo sitnica. To je specifičan slučaj, u to vrijeme su ti Arapi, sad ne znam tačno iz koje zemlje, u to vrijeme su neki teroristi pobili tamo neke u banci, ne znam tačno šta je bilo. Ja sam čučnuo tu pored nekih žica iza kojih imaju neki helikopteri i tu gužva, ovo, ono, ja valjam i stražar prijavi muriji", ispričao je on jednom prilikom i dodao:
"E sad, murijaši nisu znali zašto ja palim, vide ja crn, da nisam postavio neku bombu, to je bilo opkoljavanje strašno. Tu gdje se voze formule, pored su bili neki vinogradi i ja, šta ću, zapalim u te vinograde. Odjednom svi gledaju u mene, ne gleda niko formulu. Sva sreća, pa sam se sapleo i pao. Ma, živi blam, snimaju me kamere. I posle ne mogu da im dokažem da sam Jugosloven, imam jugoslovenski pasoš, onaj crveni. Italijan kaže: 'No, no, passaporto falsificato!'. Kaže Gadafi, Palestina, nešto mi tamo objašnjava. Ja mu kažem kakvi - Džipsi, Jugoslavija, Beograd! Vidim da je vrag odnio šalu, deset godina zabrane sam dobio, bezveze".
Džej je na vječni počinak ispraćen uz zvuke violina i svoju numeru "Nedelja", baš kako je želio!
"BJEŽAO OD MURIJE, PA USKOČIO KOD KROKODILA" - Ovo nećemo gledati u filmu o Džeju, evo zašto nije kročio u Italiju
