Evo kako da "provalite" da li vas laže u porukama.
Nije uvijek lako primijetiti da vas neko laže čak ni ako ste "licem u lice", ali laž u poruci je još teže prepoznati.
Ali, naučnici su se posvetili ovom problemu, i utvrdili su da postoji određena "šema" na osnovu koje je moguće prepoznati da osoba s kojom se dopisujete ne govori, odnosno ne piše, istinu.
Analiza stotina konverzacija putem poruka pokazala je da žene koriste više riječi kad lažu, zajedno sa zamjenicama koje se odnose na njih same, "ja" ili "mene" na primjer.
Muškarce koji lažu je malo teže "provaliti" jer za njih postoji manje ključnih obrazaca koji bi ukazali na laganje, najvjerovatnije zato što oni generalno pišu kraće poruke.
Naučnici sa Univerziteta Kornel razvili su Android aplikaciju kojom su prikupljali poruke od velikog broja ispitanika. Tokom nedelju dana, tim je sakupio ukupno 1.703 poruke. Kada su eliminisali konverzacije u kojima nije bilo laži, ostala im je 351 poruka, prenosi "Dejli mejl".
Zatim su izračunali prosečan broj riječi za oba tipa poruka (istinite i lažne), i grupisali ih po polu i statusu ispitanika.
Naučnici su računali procenat riječi koje se odnose na same autore poruke (tipa 'ja', 'mene'), na druge osobe ('ti) i riječi koje označavaju neodređenost (možda, moguće, vjerovatno).
"Zamjenice su naročito važne kad pokušavamo da utvrdimo da li nas osoba laže, jer mi aktivno i svjesno biramo one koje ćemo koristiti u konverzaciji", navodi se u studiji.
"Ukoliko koristimo zamjenice za prvo lice, one sugerišu 'vlasništvo' i odgovornost, dok one koje su orijentisane na druge ukazuju na udaljenost i nedostatak odgovornosti."
Istraživanje je pokazalo da poruke u kojima se iznose neistine u prosjeku imaju više riječi od istinitih (prosek je 8 za laž i 7 za istinu).
Uočljiva je i razlika među polovima, žene u prosjeku pišu poruke od osam riječi, ali kad lažu, prosjek je - jedna riječ više - 9. Muškarci u prosjeku koriste sedam riječi, nezavisno od toga da li lažu ili "kuckaju" istinu.
Studija je pokazala da oni koji lažu generalno češće koriste zamjenice u prvom licu, a rjeđe u drugom.
Ali, i žene i muškarci češće koriste riječi kojima mogu malo da "zamagle" značenje i učine ga neodređenijim. Muškarci, recimo, češće pišu da će "vjerovatno" nešto uraditi, a žene da će "pokušati".