Vjerovatno se nikada ne biste sjetili da 'guglate' o ovome, a primjena otiska je sve rasprostranjenija u svijetu pa i kod nas. Evo ko je, kada i kako otkrio da je otisak prsta jedinstven...
Svi znamo da je otisak prsta kod svakog čovjeka jedinstven. Preko njih otkriveni su mnogi zločini u skorijem dobu, ali i ranije su se 'ostavljali' otisci iz raznih razloga. Sada ih koristimo čak i za otključvanje mobilnih telefona. A da li znate kada je i ko otkrio da ne postoje dva ista otiska?
Otkrića pokazuju da se u Vavilonu čak u 18. vijeku prije nove ere koristio otisak prsta kao neka vrsta „pečata“. U Kini su u trećem vijeku prije nove ere otisak prsta koristili za identifikaciju i sklapanje ugovora.
Prva baza otisaka nastala je u Indiji, čak 1858. godine. Za identifikaciju kriminalaca otisak prsta se koristi još od 1897. godine u cijelom svijetu.
Čarls Darvin je takođe jedan od najzaslužnijih ljudi što je otisak prsta zaživio u ovolikoj mjeri. Škotski hirurg Henri Fold, koji je radio u bolnici u Tokiju, dobio je na poklon grnčariju na kojoj su se vidjeli otisci prstiju. Dao se u proučavanje istih i otkrio neke nepravilnosti, odlučio da Darvinu piše o tome. Darvin je njegovo pismo proslijedio svom rođaku Henriju Foldu koji je bio itekako zainteresovan za ovu temu.
Fold je izdao knjigu o otiscima, ali neko vrijeme niko nije nastavio istraživanja.
Jedan od najinteresantnijih podataka jeste da je za oživljavanje ove teme i uvođenje daktiloskopije u dio policijske istrage zaslužan šef Argentinske policije Ivan (Huan) Vučetić porijeklom sa Hvara.
Prvi slučaj koji je riješio zahvaljujući otiscima prstiju je slučaj Franciske Rojas koja je optužila ljubavnika za ubistvo svoje dvoje djece. Vučetić je daktiloskopirao majku i usporedio njene neosporne otiske prstiju sa pronađenim krvavim otiscima prstiju papilarnih linija na drvenom okviru vrata, i potvrdio da su identični.
Taj slučaj ga je proslavio, i zainteresovanost za daktiloskopiju je samo rasla, a zanimljivo je da se još i danas koriste Vučetićeve metode.
