U svom redovnom članku četvrtkom u rubrici MONDO fitness Obrad Radović , instruktor fitnessa u klubu Soko Gym razbija još jedan mit – da nije poželjno vježbanje u trudnoći.
Godinama unazad trudne žene, na našim prostorima, nisu smjele da imaju nikakvu fizičku aktivnost, jele su sve što su htjele i bile su osuđene na višak kilograma koji im ostaje posle porođaja.
Početkom 2000. godine izašlo je mnogo naučnih istraživanja koja dokazuju potpuno suprotno. Trudne žene nisu bile više "bolesne zene" koje ne smiju ništa da rade. Čak sta više savjetuje im se fizička aktivnost!
Dozvolite da se ogradim, sve žene koje nisu imale nikakvu komplikaciju, čija je trudnoća bila dobro kontrolisana od strane doktora i bez ikakve šanse za komplikacijama imale su dopuštenje od doktora da se bave fizičkim aktivnostima.
Primijetili ste da sam vse puta napisao riječ "doktor", to sam uradio namjerno jer bez ljekarskog dopuštenja žene u drugom stanju ne smiju trenirati!
Prednosti vježbanja u trudnoći
Hammer, Perkins i Par (2000) navode kako fizička aktivnost pomaže održavanju tjelesne težine tokom trudnoće isto tako pomaže skidanju masnih naslaga, isti autori navode na pozitivan uticaj na morfološke karakteristike, vidljivo poboljšanje kardiovaskularnih sposobnosti, snage i izdržljivosti.
Istraživanje koje su sproveli Sorensen i saradnici (2003) kaze da fizička aktivnost tokom trudnoće ima pozitivan uticaj na smanjenje preemklapsije.
Naime, žene koje su bili fizički aktivne u prvih 20 nedjelja trudnoće smanjile su mogućnost oboljenja od preeklapsije za čak 35 posto.
Preeklampsija je komplikacija u trudnoći koju karakterisu visok pritisak, otoci i bjelančevine u mokraci!
Fizičkim vježbanjem se smanjuju bolovi u donjem dijelu leđa koje trudnice imaju zbog težine bebe koja raste u stomaku, takođe smanjuju se vrtoglavice, otoci i slabosti kod trudnice. (Bell i Dooley, 2006).
Trudnoća najvise djeluje na psihičko stanje žene te Boscaglia i saradnici (2003) navode da je fizička aktivnost najbolji alat za održavanje psihičke ravnoteže i vlastitog zadovoljstva žene.
Da li bi sve žene trebale vježbati tokom trudnoće?
Hammer, Perkins i Parr (2000) navode da žene koje imaju neke od kardiovaskularnih ili respiratoornih bolesiti, dijabetesa, preemklapsije ili koje konstatnto imaju krvarenje nakon prvog tromesječja ne bi trebale biti fizički aktivne. Takođe žene koje nose dvojke ili više beba ne bi trebalo da se upuštaju u fizičku aktivnost. Slična situacija je i sa trudnicama koje su do sad imale podbačaje, anemiju, konstantna krvarenja na počeku trudnoće, premalenu ili prekomjernu tjelesnu težinu.
Jedno od često pominjanih rizika prilikom treniranja je hipoksija. Prosto rečeno, hipoksija je smanjena količina molekula kiseonika u ćelijama, što znači da nema rizika od hipoksije ukoliko vježbate ispod nadmorske visine od 3000 metara.
Kako bi ustvari trebali vježbati u trudnoći?
Prvo trebam reći da temperatura prostorije u kojoj se vježba ne smije biti previsoka, plod u stomaku smije imati samo 2 stepena veću temperaturu nego što ima majka inače bi moglo doći do komplikacija, puls stalno mora biti kontrolisan, tokom drugog tromesječja, ležanje na pod ne bi trebalo biti sastavni dio treninga, a trbušnjaci bi svakako trebali da se rade jer sto su majka ima jače trbušnjake, lakši je porođaj.
Naravno da ne treba da se rade sve vrste trbušnjaka, za svako tromesječje postoje određene vrste trbušnjaka koje bi trebale da se rade kako bi porođaj bio lakši.
Ako vam je moj tekst donio neke nedoumice ili vam nešto nije jasno, pitanja mi možete postaviti na mojoj fb stranici Obrad Radovic - fitness and athletic performance ili me posjetite lično u Teretani Soko Gym u Mall of Montenegro.
(Obrad Radović)
