Kosmonauti će na Mars krenuti tek za 18 godina, ali se na sastavljanju jelovnika za tu misiju uveliko radi.
To što ova planeta ima gravitaciju daje više mogućnosti za pripremu hrane, pa će astronauti moći da sjeckaju povrće, a možda i da spreme jednostavnija jela.
Ako se imaju u vidu sva velika otkrića naučnika Američke agencije za istraživanje svemira (NASA), pravljenje jelovnika bilo bi prava sitnica da nije riječ o meniju za astronaute koji će se otisnuti na Mars.
Pred stručnjacima je zadatak da nahrane grupu od šest do osam kosmonauta, da im ponude raznovrsnu ishranu koja će ih držati zdravim i srećnim u periodu od dvije i po godine koliko će provesti u orbiti. Njihov put do "crvene planete" trajaće šest mjeseci, tamo bi trebalo da ostanu godinu i po, dok će im za povratak biti potrebno pola godine.
Da bi istakli koliko je teško odabrati namirnice, ali i predvidjeti količine, stručnjaci su uporedili svoj zadatak sa porodicom koja bi odjednom trebalo da kupi dovoljno namirnica za tri godine.
"Mars je drugačiji, jer je toliko udaljen. Nećemo imati mogućnost da im šaljemo hranu svakih šest mjeseci, kao što radimo za posadu Međunarodne svemirske stanice", kazala je za agenciju AP Maja Kuper iz tima koji pravi novi svemirski meni.
Kosmonauti na Međunarodnoj svemirskoj stanici imaju mogućnost da biraju između stotinak različitih namirnica i jela od kojih su sva unaprijed spremljena, zamrznuta i dehidratizovana, i čiji je rok trajanja najviše dvije godine. Prije nego što se otisnu u orbitu, oni probaju hranu i daju konačnu ocjenu, jer u svemiru, gdje nema gravitacije, ne mogu da ocijene miris hrane.
Dužina trajanja misije značajno otežava posao izrade novog menija, ali činjenica da Mars ima izvjesnu silu gravitacije omogućila bi posadi da sama priprema pojedine obroke. Boravak na "crvenoj planeti" otvara mogućnost da astronauti mogu, na primjer, da isjeckaju povrće ili čak da sami nešto spreme. Iako je nivo pritiska drugačiji nego na Zemlji, naučnici vjeruju da će kuvanje biti moguće u ekspres-loncu.
Jedna od mogućnosti koju stručnjaci agencije razmatraju jeste da astronauti imaju malu staklenu baštu na Marsu, u kojoj bi gajili šargarepu ili papriku. Povrće i voće raslo bi u vodi obogaćenoj mineralima, umjesto u zemljištu.
"Kosmonauti bi u ovom slučaju imali svježe biljke, što bi im obezbjedilo najbolji unos hranljivih materija, a istovremeno sami bi mogli da kombinuju sastojke, za razliku od unaprijed pripremljenih jela. Najvažnije je da ishrana omogući da njihovo fizičko stanje može da izdrži zahtjeve misije", navodi Maja Kuper.
Druga mogućnost jeste da se hrana priprema kao sada za posadu Međunarodne svemirske stanice, ali bi to zahtjevalo da njen rok trajanja bude pet godina umjesto sadašnje dvije. Naučnici trenutno istražuju mogućnost da se to postigne, piše "Politika".
"Idealno bi bilo da se ova dva načina kombinuju, pa da imaju i svježu i unaprijed spremljenu hranu", kazala je Kuperova i dodala da je moguće da će jedan astronaut u misiji biti posvećen isključivo pripremi hrane. Trenutno se na stvaranje novog menija troši milion dolara godišnje.
Tim koji radi na stvaranju novog jelovnika ponudio je oko stotinu recepata. Svi su vegetarijanski, jer je proizvode od mlijeka i mesa nemoguće očuvati na tako dalekom putovanju kao što će biti put na Mars, koji bi za posade najranije trebalo da počne tek za 18 godina.
Da bi jela bila dovoljno hranljiva, istraživači su napravili kombinacije obroka koja sadrže sojin sir, orahe, picu na kojoj će umjesto sira biti šargarepa, crvena paprika, pečurke, kikiriki i domaći sos.
(MONDO)
