Veljko Belivuk nije krio netrpeljivost prema vođama drugih navijačkih grupa. U razgovoru koji objavljuje Srpski telegraf prvo je govorio o Milošu Radisavljeviću Kimiju.
Ovaj je, nakon jačanja klana Belivuk-Miljković praktično bio protjeran s tribine, a jedno vrijeme i iz Beograda.
Evo šta je o njemu pričao Velja:
- Ja ne vjerujem marketingu. Ja nisam kao neki koji su uletjali na tribinu, na utakmicu, skidali traku da bi se slikali za novine, pa davali intervju (slučaj kada je Kimi uskočio na teren posle utakmice i s ruke kapitena Partizana Šćepovića strgao traku, pa su posle zajedno sazvali konferenciju za medije, prim. aut.). Sramota, bre, sramota.
Svaki pojedinac, govorio je Belivuk, odgovara za svoje postupke ako bude nekih izolovanih incidenata.
- Izađeš na nacionalnoj televiziji u emisiji da se raspravljaš s političarem. Koja je to logika? E meni to nije normalno. Kada je ubijen protivnički vođa navijača, izašli su u majicama, 29 minuta se ćutalo, ne minut, 29 minuta. I niko ništa nije rekao za to. Neposredno posle Saletovog ubistva nesrećno je stradao mladić, mislim da je u Valjevu, Zvezdin navijač. Žao mi je stvarno njega, ali je on, kao radnik obezbjeđenja, prebio tog nekog momka. Momak je otišao kući po pištolj, osvetio se, ne kažem da je to ispravno, žao mi je porodice tog momka i sve to, žao mi je, kao čovjeka, što je stradao, ali je tu predstavljeno kako je on jadan stradao, kako je ovaj zlikovac. A Sale kad je ubijen, ubijen je zlikovac, mi smo zlikovci, to je ono što mene boli. Mi smo zlikovci uvijek. Šta god da uradimo, Partizanovi navijači su vječito zlikovci.
- Nekada su i u Partizanu i u Zvezdi igrala Partizanova i Zvezdina djeca i oni su znali ko su ti navijači i sve to. Oni nas kad vide, osim Saleta Ilića i još dvojice, spuste glavu, a za to nema razloga. Situacija je bila, evo da se vratim na to, to može Marko Nikolić, kao trener, da potvrdi, kukali su nemamo plate za igrače, nemaju da plaćaju, zašto loše igraju, kaže roditelje mu izbacuju trenutno iz stana, utakmica treba da počne, kaže nemamo da platimo stan. I sjednemo Sale i ja, odemo na Teleoptik i kažemo: "Ajmo spisak kome treba da se plati stan, mi ćemo da platimo stan, kad vam isplate plate, vratićete". Nikakva kamata, nikakvo reketiranje.
Oni su se preplašili svi, niko nije smio da kaže jer je bio ubijeđen da mi to radimo da bi ih kasnije držali u šaci. A mi smo stvarno to uradili iz dobre namjere jer ja znam kako je to nemati. Daleko od toga da oni nemaju, ali nemaju svi tu plate 10.000 eura, ima momaka koji imaju platu 300 eura i kad ne dobije platu tri mjeseca, on nema da plati stan, njemu izbace oca, majku i ženu na ulicu. Kako da igra fudbal?
- Meda je moj drug privatno, to je nesporno. To je momak koji nama radi obezbjeđenje u klubu. Znači nije to nikakav navijač, ništa. Jednostavno se zadesio momak tu s nama (misli na tuču ispred stadiona, prim. aut.). To je momak koji je iz Kruševca rodom, dečko je došao ovdje da radi, da zaradi neki dinar jer su dolje bijedne plate. Mnogo dobar momak, ispravan momak, vjerujte mi.
Njega kada vidite onakvog, on kad sjedne, znate kako on sjedi, on se skupi još kao djetence neko, on je jedan mnogo dobar dečkić, dok se ne desi. Pa nigdje ne piše što je čovjek pod poternicom bio u Beogradu (misli na Jakšića, prim. aut.), nego kako ga je Meda nokautirao. A majke ti. Ja ne ulazim u to, uopšte me ne interesuje šta je čovjek radio, da l' je kriv nije kriv, ja samo kaže Meda je drug naš, to je nesporno. Krivo mu je što je to tako predstavljeno, jbg, krivo mu je. On zna šta je uradio, ne krije, jesam, nije to, ali to nije jedini snimak.