"Otac mi je rekao da sam psihopata": Šok detalji svjedočenja dječaka ubice iz Ribnikara

Dječak ubica koji je 3. maja prošle godine u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" u Beogradu ubio devetoro vršnjaka i radnika obezbjeđenja juče je, svjedočeći u postupku protiv roditelja, prema nezvaničnim informacijama, izjavio da je želio da ga se druga djeca plaše i dožive kao psihopatu.

Podsjetimo, dječak ubica izjavio je da je masakr pripremao nekoliko nedelja, kao i da je 1. maja očeve pištolje stavio u svoj ranac.

"Odgovarajući na pitanja izjavio je da se osjećao neprihvaćeno od svojih vršnjaka, kao i da je moguće da je želio kod njih da izazove strah", kaze izvor Kurira.

On podsjeća da je i kada je posle masakra u školi pozvao policiju rekao da je pucao u školi, a na pitanje zašto je to učinio, odgovorio je "ja sam psihopata".

"I tokom ispitivanja, na pitanje da li mu je neko rekao nekada da je psihopata, odgovorio je da jeste otac", dodaje sagovornik.

Prema njegovim riječima, dječak je naveo i da su ga roditelji stalno pritiskali da mora da bude najbolji, ali i da se 3. maj sigurno nikada ne bi dogodio da otac nije imao oružje i vodio ga da iz njega puca u streljani.

Kako se nezvanično saznaje, na veliki broj postavljenih pitanja u najvećoj sudnici Specijalnog suda u Ustaničkoj ulici maloljetni ubica je odgovorio: "Ne znam i ne sjećam se".

"Zašto si ubio našu djecu?", bilo je jedno od pitanja koje mu je postavljeno, a na koje dječak ubica nije dao konkretan odgovor.

Nije hteo spisak

Inače, dječak ubica je juče nešto prije devet sati iz klinike u kojoj boravi od 3. maja prošle godine prebačen u zgradu Specijalnog suda, gde je duže od četiri sata svjedočio na suđenju svojim roditeljima Vladimiru i Miljani Kecmanović. Njegov otac optužen je za teško djelo protiv opšte sigurnosti, jer je sina vodio u streljanu, učio ga da puca i učinio mu lako dostupnim svoja dva pištolja, iz kojih je i počinio masakr. Dječakova majka Miljana, čiji je DNK nađen u učionici istorije, optužena je za nezakonito držanje oružja. Suđenju je i juče prisustvovao glavni tužilac Višeg javnog tužilaštva u Beogradu Nenad Stefanović.

Njihov sin, koji je pristao da svjedoči protiv roditelja, ponovio je juče da su ga roditelji pritiskali da uvijek u svemu bude najbolji i da je svijet to uticalo na njega da počini zločin.

"Na pitanja da li bi ubio vršnjake da otac nije imao oružje i da ga nije vodio u streljanu, ponovio je da ne bi. Naveo je i da ne bi išao u streljanu posle prvog odlaska da ga nisu hvalili i da nije bio dobar u gađanju", dodaje sagovornik.

Ostao je pri datom iskazu, a u kojem je naveo da su mu meta bili "generalno učenici sedmog razreda jer se osjećao odbačeno i necijenjeno". Rekao je i da nije imao drugove, da mu prijatelji nisu bili čak ni dječaci koji su dolazili kod njega u kuću.

"Ja sam želio da nastavim s tim svojim činom, tako da sam odlučio da za tu prvu učionicu u koju bih ušao, da eventualno napišem imena, na primjer, djece za koju bi mi bilo, tačnije učenika, za koje bi mi bilo, da kažem, okej da ih pogodim, ali taj spisak se produžio na možda 22 ili 23 imena. Zato sam taj spisak odbacio i nisam želio da se vodim po spisku, odnosno da imam neke individualce. Ne znam tačno o čemu sam razmišljao tada, ali volio sam da izbegnem da pucam u neka lica s kojima sam u dobrim odnosima", izjavio je.

Na konkretno pitanje majke ubijenog Andrije Čikića, Suzane Stanković Čikić: "Zbog čega misliš da je bilo okej da pucaš u mog sina?", kratko je odgovorio: "Ne znam".

Izvor Kurira otkriva da je Andrijina majka, uprkos brojnim pitanjima koja je postavljala ubici svog djeteta, ostala bez konkretnog odgovora zbog čega je njen sin ubijen.

"Ubica je ostao pri navodu da mu Andrija nije bio prijatelj, a na konkretna pitanja i primjere na koji mu je način dječak pomagao, kratko je rekao: 'Ne sjećam se toga'", otkriva naš sagovornik.

Potreseni roditelji

Ni na pitanje da li zna da ga je jedan od teško ranjenih dječaka iz razreda smatrao najboljim drugom, dječak ubica je kratko odgovorio: "Ne".

"Čak i kada mu je praktično predočavano da su ga pojedina djeca smatrala drugom, pomagala mu, posjećivala ga, on je ostajao pri tome da se osjećao neprihvaćeno i odbačeno i da ga je taj osjećaj terao da isplanira masakr, a da mu ubijena djeca nisu bila prijatelji", dodaje sagovornik.

Prema njegovim riječima, ispitivanje dječaka ubice bilo je izuzetno potresno za sve prisutne roditelje.

"Roditelje ubijene djece strašno su potresli odgovori ubice. Njegovo držanje i odgovori koje je davao ni danas ne pokazuju da se on iskreno i istinski kaje zbog zločina koji je počinio i priznao", dodaje sagovornik.