Region

"HTIO SAM DA POKAŽEM DA SA MNOM NEMA ZEZANJA"! Otkriveno kako se branio optuženi za masakr u Mladenovcu

Autor Ivana Vlajković

Otkriveno je šta je optuženi za masakr u Mladenovcu ispričao nakon hapšenja.

Izvor: Kurir/Petar Aleksić/MUP

U. B. (22), optužen je da je u selima Dubona i Malo Orašje kod Mladenovca ubio devet osoba, a ranio više od 13 ljudi 4. maja prošle godine. Dan kasnije B. je uhapšen u kragujevačkom selu Vinjište, u domaćinstvu svog ujaka, a 6. maja saslušan je u Višem javnom tužilaštvu u Smederevu. Otkriveno je šta je B. ispričao u tužilaštvu, ali i i koji je motiv naveo za stravični masakr.

Na početku svog iskaza, B. je govorio o svom životu, rekao je da je rođen u Beogradu, a da je iz stana u kome je živio sa porodicom poslije nekoliko godina iseljen. Naveo je i da se "osjećao ugroženo" nakon pomenutog iseljenja. Kako je naveo, do završetka srednje škole živjeli su u Mirijevu nakon čega njegov otac R. B. kupuje kuću u Šepšinu, nadomak Dubone.

"U tu kuću nije ulagano ništa do 2021. godine kada sam ja odlučio da se bavim poljoprivredom i iz porodične kuće mog dede po ocu, a u kojoj su živjeli moji roditelji, deda i brat sa porodicom, koja se nalazi u Donjoj Duboni, prešao sam da živim u tu kuću u Šepšinu. Tamo sam živio sam. Roditelji su mi pomogli da sređujem kuću i posjećivali me povremeno", objasnio je optuženi.

On je istakao da je 2021. godine na tavanu kuće u kojoj je živio pronašao automatsku pušku.

"Pod daskama, preko kojih je bila staklena vuna, ja sam pronašao automatsku pušku 'Kalašnjikov', kumulativnu minu, dve ručne bombe 'kašikare', bila je veća količina municije za kalibar 7,62 mm i pištolj 'tetejac', bio je i pištolj koji izbacuje svijetleće metke. Nisam o tome nikoga obavijestio, pa ni oca koji je vojno lice, jer sam se plašio da bih krivično odgovarao i da ne odem na robiju, a i da se ne pomisli da sam ja to kupio za dalju distribuciju", objasnio je.

On je istakao da je povremeno išao u streljanu gdje je vežbao pucanje iz pištolja, kao i da je u podrumu kuće pucao iz pištolja i automatske puške, u džak sa pjeskom. Istakao je i da je poznavao dosta momaka u Duboni, ali se ni sa kim, kako je rekao, nije prisno družio.

"Nisam izlazio po kafanama niti po kafićima, povremeno sam volio da sa drugarima igram fudbal. Imao sam površne kontakte sa mještanima. Mislim da sam se sa jednim od lica za kog ste mi pročitali da je mrtav, vozio na mom motoru u toku prošle godine. Ja se nisam družio ni sa kim iz Malog Orašja i nisam odlazio kod bilo kog lica iz tog sela. Uopšteno gledano, ja sam imao lijepo mišljenje o meštanima, ali oni nisu imali dobro mišljenje o meni i mojoj porodici", naveo je optuženi.

U nastavku svog iskaza je govorio o tome da su mještani bili ljubomorni na njegovog oca, majku, pa i na njega i to zato što se "druži sa poznatim ličnostima i osobom koja je bila u rijaliti programu". Tvrdi da je od njih osjećao "podsmijeh". Prema njegovim riječima, meštani su stvarali zavjeru godinu dana ranije protiv njega, što mu je prenio jedan maloletnik. Zatim je ponovo govorio o svojim porodičnim okolnostima, o ocu, o starijem bratu. Poseban dio svog iskaza posvetio je opisivanju, kako je rekao, "nepravde u društvu" i zavisti koju tvrdi da su ljudi osjećali prema njemu.

Istakao je i da do 4. maja prošle godine nije pomišljao da se osvjeti, ali je, kako tvrdi, u dvorištu obližnje škole "bilo neko društvo i čuo sam da pričaju loše o meni, odnosno mom ocu da je kriminalac, da je kupio i kola i kuću i motor". Poslije toga je, objašnjava, otišao kući. Kako je istakao, uzeo je automatsku pušku, pištolj, bombe i municiju.

"Napunio sam mislim tri okvira za automatsku pušku i dva za pištolj, na umu mi je bio bijes, pitao sam se što je to mene Bog prokleo da ne mogu da živim mirno, da imam spokoj i da dokažem svim ljudima da ubuduće ne mogu više tako sa mnom i sa mojom porodicom. Sjeo sam u vozilo, ne znam tačno koliko je bilo sati. Pušku i pištolj sam držao na sjedištu suvozača, prolazio sam pored školskog igrališta, vidjeo sam da se u njemu nalazi više lica, a zatim sam otišao da razmislim", prepričao je optuženi.

On dodaje da je prošao pored spomenika, vidjeo je i da se tu nalazi više lica, nešto su dobacivali, ali i da je shvatio da su u alkoholisanom stanju.

"To sam sad shvatio, tada ne. Ne mogu da se setim tačno svih detalja, ali mislim da sam prvo izašao iz vozila bez automatske puške, prišao sam sa namjerom da ih pitam što su dobacivali, šta je problem. Ja sam pokušao da ih pitam šta je problem, ali jedan dečko, čini mi se sa bradom, krenuo je opet nešto da mi dobacuje. Nisam mogao dobro da čujem od muzike, nešto je bilo ružno. Ja tada odlazim do vozila ponovo i uzimam pušku koja je mislim već bila podešena na rafalnu paljbu, tako se zadesilo, i pucao sam u smjeru ka tim licima", prepričao je.

Kako je dodao, zacrnilo mu se i zna da je ispalio prema tim licima dva okvira iz automatske puške koje su bile zalijepljena selotejp trakom.

"Kundak nisam rasklapao, pucao sam sa boka. Nisam vidjeo da pogađam bilo koga od njih. Velika je vjerovatnoća da sam prethodno tim licima rekao da legnu. Znam da sam pucajući išao i do samog spomenika, nikoga nisam 'ovjerio', a znam da sam nekoliko hitaca ispalio u vazduh, da bi ispraznio okvir i da nemam više municije u automatskoj puški. Koliko sam vidjeo sva lica su ostala ležeći na zemlji, znao sam da ima živih, ali nisam čuo njihove jauke niti da zapomažu", prepričao je užasavajuće detalje od 4. maja optuženi.

On je objasnio da je nakon toga sjeo ponovo u vozilo, da je vidio četiri lica na kapiji, gdje su nešto radili, brusili, da je uzeo pištolj prišao na tri, četiri metra, i bez riječi ispalio cio šanžer ka njima.

"Nišanio sam u njih, držeći pištolj u visini ramena. Nisam vidjeo da li sam pogodno bilo koga od lica u koja sam pucao, nisam ni gledao u koji dio pucam, pištolj je bio samo okrenut ka njima", rekao je u iskazu i dodao da nije bio svjestan zla koje nanosi ljudima.

On je istakao da je automobil ostavio na ulici, da je stavio novi okvir u automatsku pušku i krenuo da puca u pravcu grupice ljudi koji su sjedili na dvije klupice u školskom dvorištu.

"Siguran sam da je bila pojedinačna paljba, a ne rafalna. Nisam vidio pojedinačno ko se sve tu nalazi, nisam vidjeo da je na klupi bila djevojčica. Niko od ovih lica nije bježalo, ja sam im rekao da legnu na zemlju više puta, niko me nije poslušao, namjera mi je bila da ih natjeram da mi se izvine. Međutim, svi oni su gledali sa nevjericom, neko se i smijao, a sigurno su i nešto rekli, mislim da su rekli: 'Pomjeri to'", rekao je on.

Nakon ovoga je istakao da je sjeo u automobil i otišao s namerom da izbegne konflikt sa policijskim službenicima, da ga ne bi likvidirali jer je bio naoružan.

"U tom trenutku sam samo htio da ostanem živ. Vozilo mi se zaglavilo u blatu šumskog puta, tu sam ga ostavio i uzeo pušku, dvije bombe i pištolj, a u kolima sam ostavio kumulativnu minu, i okvire automatske puške. Poslije izlaska iz vozila, nakon 50 do 100 metara bacio sam mobilni u rastinje, da me policijski službenici ne bi preko njega locirali", kaže u iskazu. On potom navodi da mu je, navodno, tog dana zvao drug koji ga je 'upozorio" na prijetnju od ljudi iz sela.

U. B. je dalje u svom iskazu prepričao kako je sa automatskom puškom i torbicom u kojoj su se nalazile bombe i pištolj, išao seoskim putem i livadama kako bi izbjegao glavni put da ga ne bi pronašli policajci.

"Imao sam namjeru da dospjem do auto-puta i da odem do Beograda, nisam imao plan, gde ću i šta ću, htio sam da se sakrijem, ali bez ideje gdje tačno, cilj mi je bio da pobjegnem što dalje. Mislim da sam hodao pola sata, i u jednom trenutku odlučujem da bacim automatsku pušku, da ne bih upadao ljudima u oči. Misleći da sam izašao na glavni put, iako se radilo o sokaku, vidjeo sam parkirano vozilo ispred jedne kuće koje je bilo otključano i ključevi su bili u bravi. Sjeo sam u ovo vozilo i otišao blizu naplatne rampe, gdje sam se zaustavio i nastavio pješice", istakao je.

On navodi da je video više policijskih vozila pod rotacijom u blizini naplatne rampe, ali je odlučio da ide u njihovom pravcu, sa namjerom da uđe u neko vozilo i na taj način se spasi.

"Vidjeo sam da jedno taksi vozilo čeka u redu za naplatu putarine, ušao sam na zadnje sjedište tog vozila, nisam ni znao, ni vidjeo da u njemu ima putnika. Taksisti sam rekao da vozi i da će sve biti u redu, a ako me ne budu slušali da ću da se raznesem bombom koju sam izvadio iz torbice. U toku vožnje sam ušao u dublji razgovor sa putnicom, rekla je da je trudna, konkretno treća nedjelja, i da ide kod momka u mjesto kod Uba. U tom momentu sam bio skroz normalan i svjestan svega šta je bilo", rekao je.

Nakon toga su djevojku odvezli do mjesta gdje ju je sačekao momak, a on je taksijem nastavio još dva i po sata do Vinjišta, nadomak Kragujevca, gdje mu živi ujak.

"Taksista me je ostavio u samom selu. Kuća mog ujaka udaljena je od mjesta gdje me je ostavio otprilike 200 metara, ne znam koliko je bilo sati, svitala je već zora. Inače, moj ujak ima farmu, otišao sam pravo u kokošinjac. Nikome se nisam javljao, niko nije znao da sam došao. Ja sam pretražio taj kokošinjac da vidim šta ima u njemu i na tavanu sam našao dvije bombe, iste kao ove dvije što sam već imao kod sebe, i automatsku pušku 'šmajser' za koju ne znam da li je bila u ispravnom stanju", rekao je.

On dalje navodi da je zaspao.

"Probudila me je vika Specijalne antiterorističke jedinice: 'Policija'. Otvorio sam vrata kokošinjca, vidjeo ih i predao se. Prema meni nije primenjena bilo kakva sila, niti drugi vid zlostavljanja, fizičkog maltretiranja ili slično. Sve ovo o čemu sam govorio, do sada, uradio sam da zaplašim mještane i da im pokažem da sa mnom više nema šale i 'zezanja', a sada sam shvatio da sam u tom trenutku pogrešno razmišljao i nisam imao sa kim da popričam i da mi da neki savjet, sada u ovom momentu bih sve drugačije uradio", izjavio je i dodao:

"Tek kada sam uhapšen, neko od policijskih službenika mi je rekao da je stradao narod i pitao me da li sam normalan, šta sam učinio, rekli su mi da sam ubio osam ljudi i da je više ljudi ranjeno", rekao je na kraju iskaza i dodao da se kaje.

Podsjetimo, tog 4. maja, dan nakon stravičnog masakra u školi "Vladislav Ribnikar", U. B. uzeo je automatsku pušku, pištolj, municiju i bombe i krenuo u krvavi pohod po selima Malo Orašje, Duboni i Šepšinu, u okolini Mladenovca. On je ubio devet osoba, a ranio više od 13 ljudi.

Psihijatrijsko vještačenje pokazalo je da je bio potpuno uračunljiv u momentu izvšrenja zločina. Pretresom objekata u vlasništvu njegove porodice pronađen je čitav arsenal oružja. U. B. se na teret stavlja teško ubistvo, nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija, otmica i neovlašćeno korišćenje tuđeg vozila.