Svjedok-saradnik Srđan Lalić objasnio je da se u tajni bunker u kući u Ritopeku ulazilo kroz garažu, tako što se pomjeri polica, ubaci šraf u betonsku ploču, koja je skrivena ali klizi po šini, i tek tada se nailazi na metalna vrata, prenosi Kurir
Svjedok-saradnik Srđan Lalić u utorak je pred Specijalnim sudom u Beogradu detaljno svjedočio o zločinima klana Veljka Belivuka i Marka Miljkovića i prvi put javno opisao kako je izgledala tajna prostorija u Ritopeku, koju su u međusobnoj komunikaciji zvali "klanica". Podsjetimo, klan je za sada optužen za sedam surovih likvidacija.
Lalić je objasnio da je vlasnik kuće u Ritopeku specijalnu prostoriju, u kojoj su ubijali ljude, njihova tijela sjekli na komade, a potom ih mljeli u industrijskoj mašini za mljevenje mesa, dobro sakrio jer ju je napravio kako bi u njoj uzgajao marihuanu. Međutim, prema njegovom svjedočenju, kada je Marko MIljković osmislio kako da potpuno uništavaju tijela žrtava, ona je dobila drugu namjenu, prenosi Kurir.
Ispod trave
"U slučaju da naiđe policija, recimo, ne bi mogla da je vidi", rekao je Lalić i naveo da se u nju ulazilo kroz garažu, ali da spolja ništa nije ukazivalo da tu postoji bilo kakav bunker, jer je praktično bio ukopan u brdu pored kuće. Objasnio je da je tlo s gornje strane kuće izdignuto i da kada bi neko šetao po tom dijelu dvorišta, ne bi ni pomislio da je ispod trave, u zemlji, skriven bunker.
Mašina za mljevenje - unosili je u djelovima
On je naveo i da je mašina za mljevenje, visine oko metar i po, širine oko 80 centimetara i dužine 100 do 120 centimetara, stajala na paleti i da kada je iznošena da se peskira, nije vraćana u prostoriju u komadu, već u djelovima, prenosi Kurir. Inače, svjedok-saradnik, koji je detaljno govorio o svim svojim saznanjima, danas bi trebalo da nastavi da odgovara na pitanja odbrane, a potom i samih optuženih.
"Otvor za ulaz se nalazi u donjem desnom uglu, kada se uđe u garažu. Taj otvor je jedna betonska ploča koja kliza na šini i uvlači se u zid. U njoj postoji samo jedna rupa, u koju se stavi šraf i ona se cijela pomjeri. Ivice i zazori potpuno su maskirani profilima od police koja je postavljena duž zida", opisao je Lalić.
Slikovito je objasnio da kada neko uđe u garažu, a ne zna da ta prostorija postoji, ne može da je vidi. "Ništa se ne vidi dok se ne demontira ili pomjeri cijela polica, stavi se šraf i otvori", objasnio je.
Podsjetimo, posle hapšenja kriminalne grupe i pretresa kuće u februaru 2021. ta prostorija ostala je tajna i niko nije znao da postoji. Iako su istražitelji danonoćno radili na prikupljanju tragova, tajni prolaz bio je toliko dobro skriven da je otkriven tek u maju, prenosi Kurir.
Čuvar tajni Bio sam glavni za Skaj, imam sve podatke u kompjuteru Srđan Lalić, koji je inače IT stručnjak, priznao je u utorak pred Specijalnim sudom da je on bio glavni distributer za Skaj aplikaciju ne samo u Srbiji već na Balkanu, i otkrio da je lično on napravio naloge na tajnoj mreži za komunikaciju vođi kavačkog klana Radoju Zviceru, njegovom rođaku Radoju Živkoviću, kao i Milanu Vujotiću. Lalić je naveo i da je za komunikaciju korišćena još jedna aplikacija Eko čet, koja je funkcionisala na sličan način. "Prodavao sam Skaj telefone poznanicima, članovima ove kriminalne grupe, svima na stadionu, za 950 eura za šest mjeseci. Prodao sam i Radoju Zviceru, Radoju Živkoviću, Milanu Vujotiću i ostalima iz kavačkog klana. O svim prodajama vodio sam eksel tabele, koje i dalje postoje u računaru koji mi je zaplijenjen. U njemu imam sve podatke, ko je naručio, kome sam prodao, za koliko", otkrio je Lalić da ima sve tajne o Skaju u regionu. Inače, on je naveo i da je kao distributer za region imao mogućnost da ukoliko, recimo, neko bude uhapšen, jednim klikom obriše sve komunikacije s njegovog telefona, ali i da otkrije u kojoj se zemlji nalazi neki korisnik.
"Kada se prođe kroz taj otvor, to je širine oko metar, čovjek može da se uspravi i tu su još jedna, metalna vrata. Kada se otvore ta vrata, ulazi se u skrivenu prostoriju. Ona je širine oko sedam ili osam do 10 metara, i dužine oko četiri ili pet metara", rekao je Lalić i naveo da se na dužoj strani nalazi jedan kanal, u koji se sliva voda. Kako je naveo, u kanalu je bio i slivnik, na koji je posle kasapljenja žrtava vlasnik kuće Vlade Draganić postavljao mrežicu kako neki komad tijela ne bi otišao u kanalizaciju, prenosi Kurir.
Metalne kuke
Lalić je detaljno opisao da je u prostoriji, pored industrijske mašine za meso, stajao i jedan orman, u kom su skladištili konzervirano oružje, kao i vojni sanduk, u kom su stajale policijske uniforme, lisice i panciri.
"Tu je bila i jedna WC šolja, uz orman, kao i jedna barska stolica. Bilo je 10-ak utičnica. Krajnje lijevo bila je niša gdje je tabla sa osiguračima, bila je i jedna crna metalna stolica. Na sredini na plafonu su bili tiplovi s metalnim kukama, dole su bile braon pločice, zidovi okrečeni u bijelo, a kao osvjetljenje bila su neonska svijetla kao kocke. Uvijek je tu bilo hirurških, radnih rukavica, varikine, sone kiseline, alata je bilo, konopaca, skalpela, traka i najlona - opisao je izgled "klanice" svjedok-saradnik, koji je u zamjenu za 18 godina zatvora odlučio da progovori o zločinima.