Ekskluzivno za Mondo

"ČIM OKRENEŠ LEĐA ZABIĆE TI NOŽ, A SA ĐINĐIĆEM..." Poslednji je intervjuisao Miloševića, a sad je otkrio Slobin savjet!

Autor Jovana Raičević Izvor mondo.rs

Miodrag Miki Vujović je uradio poslednji intervju sa Slobodanom Miloševićem prije nego što je isporučen Hagu.

Izvor: Mondo/Stefan Stojanović

Miodrag Miki Vujović advokat, nekadašnji vlasnik TV Palme, novinar i publicista u ekskluzivnom intervjuu za MONDO govorio je o tome koje zaista naredio izlazak tenkova 9. marta 1991. na ulice Beograda, šta mu je privatno Slobodan Milošević otkrio o Zoranu Đinđiću i Vojislavu Koštunici i zbog čega je Dobrica Ćosić za njega izdajnik a kralj Petar I Karađorđević budala.

Pričali smo i o Kosovu, krivcima za raspad SFRJ, tajnim video snimcima američkog ambasadora i učešću Rusa u petooktobarskim promjenama. Ali na početku da razjasnimo otkud on u SPS-u.

"Svako vrijeme je vučje vrijeme. I to vrieme tada je bilo vučje. Posle pada Berlinskog zida promjena je bila nužna i u Jugoslaviji. Bio sam oduvek neko koga je interesovala više suština nego forma jer bez suštine nema ni forme. Meni nije bilo do višestranačja zbog višestranačja, već sam ja težinu tih vučjih vremena osjećao u rešavanju srpskog pitanja. Znam da u Srbiji živi mnogo jugonostalgičara i protiv toga nemam ništa ali imam protiv onih koji tvrde da Jugoslavija nije bila tamnica srpskog naroda. To šta je Srbiji urađeno u Jugoslaviji, e to bi neko ozbiljan trebalo da istraži i da opiše i da to ostane budućim generacijama kako se to ne bi ponovilo. Slobodan Milošević, odnosno Komunistička partija, je napravila od Srbije državu, jedinstvenu republiku gdje pokrajine nisu bile tutori i staraoci i pošto je bila riješena ne samo ostvarenje srpskih interesa već interesa države Srbije. Ja sam u to vrijeme bio šef komunista beogradske advokature. Ne možete vjerovati koliko je to bilo moćno mjesto. Tada sam pozvan u gradski komitet kao predstavnik najjače komunističke organizacije u Jugoslaviji."

Jeste li znali Miloševića prije nego što ste osnovali SPS?

Prvi put sam Slobodana Miloševića video na osnivačkom kongresu. Na taj kongres sam kasnio. Došao sam pet minuta prije početka, i to ušetao sa sve cigaretom. Dok sam gasio cigaretu kako bih krenuo prema sali, naišao je Sloba sa Sentom i ostalima. Mrko me je pogledao i to je bio prvi susret. Drugi susret je kada sam na tom Kongresu ušao u čuvenu devetu sobu gdje je Milošević, okrenut meni leđima sedeo sa ljudima koje sam ja poznavao. I kao da je imao oči na leđima u jednom trenutku je rekao – najmanje volim advokate i bradonje. Pogađate da sam ja bio jedini koji je bio i advokat i bradonja.

Vi ste SPS napustili 1995?

Da. Napustio sam ga posle akcije “Bljesak”. Napravio sam mali skandal – posle “Bljeska” je sazvan sastanak na kome su teme bile ekonomski razvoj Srbije i Beograda. Ja sam ustao i rekao "Kako vas bre nije sramota?!". Pokupio sam se i otišao. Svi su se oni privatno slagali sa mnom ali su im draže bile njihove plate i njihovi položaji.

Da se vratimo na Miloševića. Vi znate kako se na Miloševića gledali tada…

… Gledali su ga kao boga. Nemojte niko da vas laže da nije bilo tako. Dovedite mi jednog koji nije drhtao i koji nije bio presrećan što ide kod Miloševića. Muka mi je od tih junačina. Imate Vuka Draškovića koji je posle prvog zvaničnog razgovora sa Miloševićem, a već je prije toga dva puta bio hapšen od strane režima, izjavio kako je Sloba izuzetno drag i šarmantan čovjek. O čemu bre pričate. Milošević je bio najveći autoritet. Ja sam vam svjedok – nema stranog novinara, stranog intelektualca koji je mi nije rekao da smo srećni što ga imamo. Već tada povodom razbijanja Jugoslavije većina evropskih zemalja počela je da gubi samostalnost i ekonomiju. Hajde napravite istraživanje austrijskih medija između devedesete i 2000. godine. I da vidimo gdje je bilo slobode u Austriji ili Srbiji? Ja ću vam reći – u Srbiji. Urednik državne televizije Austrije mi je posle intervjua koji sam uradio sa njim rekao da je moja TV Palma spas Evrope jer je ostrvo slobode i da bi on volio da takva jedna Palma bude i u Austriji. Ovdje ne pričam zbog sebe nego vam pričam da je to postojalo.

To je tačno, ali isto tako znate da će vam za Miloševića reći da je slao policiju u Studio B i tenkove na ulice tokom martovskih demonstracija.

Da li vi stvarno mislite da je Slobodan Milošević slao policiju u Studio B. Ma daj. Evo neka vam kaže Zoran Ostojić. Šta je Studio B danas u odnosu na Miloševićevo vrijeme? Ovdje se ne shvata šta je Studio B. SPS je omogućio Studio B. Imali ste tri državna kanala, i Studio B kao medij lokalne samouprave. Prva reakcija je bila da se ne dozvoli Studio B ali takav stav u SPS-u nije pobijedio.

Da li je onakav raspad Jugoslavije mogao da se izbjegne, tačnije da li bi se rat izbjegao da Milošević nije bio na čelu Srbije?

Vi stvarno mislite da imate osnova da pitate i da mislite da je Milošević učestvovao u raspadu Jugoslavije?! Jedino su Srbi htjeli Jugoslaviju.

Miki Vujović
Izvor: Mondo/Stefan Stojanović

Ali možda je trebalo da kažu ovima drugima – ok puštamo vas ako već hoćete da se odvajate.

Posle bitke su svi generali pametni. A mi Srbi imamo to prokletstvo da slušamo samo generale koji su pametni samo posle bitke. Milošević je htio da sačuva Jugoslaviju i dao je Aliji Izetbegoviću da bude predsjednik te Jugoslavije.

To mu je Milošević nudio?

Nije nudio, to vam je suština Kutiljerovog plana. I Alija je to prihvatio. A onda je od Vorena Kristofera stigla naredba – nemoj to da prihvataš, biće vama bolje. Rat je krenuo isključivo samo i jedino odlukom Alije Izetbegovića i SDA, pa bilo to nekome pravo ili ne. Ja ovo ne govorim zato što optužujem, mrzim ili ne podnosim muslimane nego zato što je to istorijska istina. Slovenci i Hrvati su po svaku cijenu htjeli da odu iz Jugoslavije. I sa Slovencima se to uopšte nije postavljalo kao problem, a sa Hrvatima je bio problem jer su oni negirali postojanje Srba u Hrvatskoj. Ne znam da li znate, ali prije nego što se vi ili bilo ko drugi usudite da kažete nešto protiv Slobodana Miloševića i njegove krivice za raspad Jugoslavije, sjetite se da su Hrvati protivustavno izabcili iz svog ustava Srbe kao konstitutivni narod. I tu je nastao problem. I to je istina. Mi danas živimo uz podršku srpskih maloumnika. U stvari težak je to izraz zbog koga se izvinjavam vama i čitaocima. To su neumni ljudi. Oni nemaju um. Mi podržavamo priču da su Srbi iz Hrvatske bili agresori u Hrvatskoj. Bili su agresori u svojoj sopstvenoj zemlji?! To iščašenim ustašama priliči jer oni nikad pametno ništa nisu uradili, znaju samo za krv, klanje i krađu.

A šta ćemo sa pričama da su Milošević i Tuđman sarađivali tokom rata?

To se dešava u svakom ratu, svakom sukobu. Ljudi razgovaraju. Zbog toga su vjerovatno neki ratovi bili manje krvoločni nego što bi inače bili. Šta je ta famozna priča o podjeli Bosne? Ona je nastala tek posle Alijinog odbijanja da bude predsjednik Jugoslavije. Zbog čijih interesa? Zbog muslimanskih? Možda sam ja taj koji je neuman, pa mi vi dajte razloge da je to u interesu muslimana. Razgovor između predstavnika sukobljenih strana je normalna stvar. I danas Makron i Putin razgovaraju. Svi čekamo razrješenje ukrajinske krize kada budu razgovarali Bajden i Putin. Meni je muka kad slušam ove naše analitičare. Kad vidim Bakija Anđelkovića da nešto priča, meni bude muka. Trideset godina pričaš Baki, ajde sjaši, pusti nekog drugog da bude pametan. Ja sam jedan od onih iz SPS koji nije volio Bakija jer ne volim ljude koji izvršavaju naređenja već one koji predlažu rešenja. Znate li šta je međunarodno javno pravo? To je skup propisa koji velikima i moćnima omogućava da rade šta hoće sa malima i nemoćnima. Inače, jedina greška Miloševića, odnosno SPS iz tog vremena je to što nije slušao svoje najpametnije ljude.

Jednom ste spomenuli da se Milošević okružio lošim kadrovima.

Osnovni prigovor danas koji se iznosi je da Milošević nije shvatio pad Berlinskog zida. Komičnije i gluplje izjave nema. Ljudi, nema stvari koje mi nismo znali ali 99 posto stvari nam nisu dozvolili da uradimo.

Ko?

Međunarodna zajednica. Ja sam indirektni svjedok da nema stvari koju Milošević nije učinio da pokaže međunarodnoj zajednici da nemamo ništa protiv liberalnih vrijednosti i da želimo da ih sprovedemo.

Ali kako je onda Milošević došao od faktora mira do balkanskog kasapina?!

Zato što mi ne razumijemo ništa. Da li je Andrić među prvih pet pisaca Jugoslavije i Srbije?

Jeste.

Čitao si Andrića?

Da.

Pa šta čitaš kad ništa ne pamtiš. Ni ti ni svi Srbi. Znaš li ko je Abidaga? E to je onaj koga je sultan poslao da napravi most. I kada napokon dođe pred građane Višegrada, Abidaga kaže – Evo me pred vama posle groznih vijesti koje ste o meni čuli. A došao sam da vam kažem i pokažem da sam mnogo, mnogo gori od tih groznih i odvratnih vesti koje ste o meni čuli. Tražim poslušnost i rezultat. Ako toga ne bude biće kazne do ubijanja, do uništenja. Govor Abidage u Višegradu može slobodno da bude zakletva svih američkih predsjednika. Umjesto na Bibliju mogu da polože ruku na knjigu “Na Drini ćuprija” i kažu – ja sam Abidaga. Evo i danas kažu kako su Srbi izabrali da budu sa Amerikancima i sa Rusima protiv Njemaca. To je notorna laž. Srbi se nikada nisu opredjeljivali između Njemaca i Amerikanaca ili Njemaca i Rusa. Srbi su se oduvjek opredjeljivali između dobra i zla i uvijek su birali dobro i zbog toga stradali.

Na tragu toga što govorite i onoga što smo pričali o Miloševiću jesmo li mi sebe malo precijenili? Vi znate da smo mi kao narod skloni mitomaniji. Sami ste rekli da su Miloševića gledali ko u boga.

I naši ovdje i oni spolja. Evo daću ti primjer koji mi je veoma važan da ti i čitaoci naučite nešto. Stalno se priča da je Miloševićeva fatalna greška što nije primio onog idiota ambasadora Vorena Kristofera. E Voren Kristofer je bio homoseksualac.

Kave to veze ima?

Polako. To su devedesete godine i mislim da tad još nije donijeta odluka SZO da homoseksualnost nije bolest (SZO je 1990. godine odlučila da homoseksualnost skine sa liste bolesti, prim. aut.). Ali i dugo posle te odluke homoseksualci su davali ostavke. Amerika je puna toga. A on je Amerikanac, zato sve ovo i pričam. Dakle, da se otkrilo da je on homoseksualac, Kristofer bi napustio diplomatiju. A sve ovo pričam zato što je meni donijeta slika Vorena Kristofera sa M. u hotelu Beograd na Željeznikoj stanici. Zapravo mi je donesen cio foto album i traka sa ispitivanja kada pitaju M. zašto to radi na šta on odgovara – on je fin čovjek, okupa me, nahrani me, a ja ovo ostalo otrpim. Znači u pitanju je bila i pedofilija jer M. tada ima 12 ili 14 godina. To mi je dostavio moj prijatelj iz službe.

Slobin savjet

Milošević me je samo jednom nazvao i to posle onog intervjua koji smo radili posle 5. oktobra. Nešto smo pričali i on mi kaže – krenuo si u politiku i da znaš vodi računa o Koštunici. Ako mu okreneš leđa zabiće ti nož. Dok pričaš sa njim sve će biti u redu, čim mu okreneš leđa zabiće ti u njih nož. Sa Đinđićem slobodno. On je otvoren čovjek. Eto to mi je Milošević rekao kao savjet za moje političko djelovanje.

Hoćete da kažete da ako ste vi to znali onda je to morao znati i Milošević?

Da. I on je izabrao stav i princip da se ne sastane sa njim. I neka je vjerovao u stav i princip. A Kristofer mu je vratio kako mu je vratio. Doduše imam pouzdanu informaciju, koju ne mogu da dokumentujem, da se Kristofer jednom izvinio Miloševiću i rekao – "Valjda znaš da sam ja sve ovo radio po naredbi a ne zato što ja to hoću". A što se tiče mita, sva srpska sreća je što imaju mit. Problem su ovi što nemaju um, njihova interpretacija je problem. Ima li neka srpska vrijednost koju nisu pokušali da nam otmu? Jesu li nam sve generale iz devedesetih uhapsili. I jesu li umanjili utisak da to nisu zločinci već heroji? Ništa nisu uspjeli. Ti generali su stradali samo zato što su heroji i patriote.

Ali i Milošević je jedno vrijeme slavljen kao heroj i patriota dok ga je druga strana predstavljala potpuno drugačije.

Koja druga strana?

Pa ovi koji su ga skinuli sa vlasti.

E pa ta druga strana je doživjela da u ovim testovima osmaci ne znaju koju političku organizaciju je predvodio Vojislav Koštunica. Zato su oni neumni. Dvadeset godina je prošlo i već za njih niko ne zna. A zašto bi i znali?

Ali zar vama taj peti oktobar ne deluje kao logičan slijed svega onoga što smo prošli – ratovi, sankcije, nemaštine, bombardovanje?

Da, djeluje mi kao logičan slijed onoga što se Srbima kroz istoriju dešava. Nek se ljuti ko hoće ali ja ću da kažem i tebi i tvojim čitaocima – peti oktobar je jako crn datum u istoriji Srba. Petog oktobra 1908. godine izvršena je aneksija BiH od strane Austrougarske. A 5. oktobra 2000. izvršena je aneksija srpske pameti. Ti si u pravu, to jeste logičan slijedi ali ti gledaš površno. Mi imamo strategiju koja se zove uništiti Srbe i srpske vrijednosti.

Miki Vujović
Izvor: Mondo/Stefan Stojanović

Ali možda je to samo naša projekcija. Neko bi slobodno mogao reći da smo mi kao narod pomalo paranoični jer imamo utisak da svi rade protiv nas i da nema naše krivice.

Po cijenu da ja budem primjer tog paranoičnog Srbina reći ću vam da svi rade protiv nas.

A sad mi objasnite – pošto kažu je Srbija mala zemlja, mali narod zašto se onda ti moćni i veliki trude da Srbiju u bilo čemu zaustave i zakoče ako su nebitni?

Ja ne kažem da smo nebitni. Ja se naježim kad za nas kažu da smo mali Rusi, ali to je tačno. To je Karnegi 1999. na svojoj turneji po Evropi govorio. Njemu je tada srpstvo u Crnoj Gori bilo target jer je do 1920. mitropolita postavljao ruski patrijarh jer nije bilo srpske patrijaršije. Inače nevjerovatno je kako ovi neumnici nikako da istraže koji je to još narod doživio da mu dva puta zabrane djelovanje crkve. Samo Srbi.

Na pitanje crkve ću se vratiti kasnije ali da se zadržimo još na petom oktobru. Vi dakle smatrate da je taj događaj još jedan dokaz da su veliki umiješali?

Da. Na stranu to što se zna da su u pravljenju petog oktobra učestvovali i braća Rusi.

E to je nešto o čemu ovdje neće mnogo da se govori.

To je zato što mi sve gledamo crno-bijelo i ne razumijemo svjetske tokove. Prvo ne pravimo razliku između Rusije i SSSR-a. A onda ne pravimo razliku između carske Rusije i ove Rusije koja je nastala posle SSSR-a. To nema veze jedno s drugim.

A kako su to Rusi učestvovali u petom oktobru?

Rusi su prihvatili da se smijeni Milošević. Oni su došli i ponudili mu da ga vode u Moskvu. Kao što su odveli Veljka Kadijevića. A kad se pominje raspad Jugoslavije, svi govore o Miloševiću a ne pominju Kadijevića i JNA. Kadijević je ruska škola bez obzira što je završio i Vest Point i rusku vojnu akademiju. On je ruski čovjek i on je direktni krivac za raspad Jugoslavije. On i JNA.

Kako je to JNA kriva?

Vojska nije izvršila ustavnu obavezu da zaštiti ustavno uređenje SFRJ.

Trebalo je da hapse? Da izvrše vojni udar?

Ja ne pretendujem da načelniku Generalštaba određujem šta je trebalo da uradi, ja samo kažem šta je morao da uradi. A pogotovu se gadim načelnika Generalštaba koji dozvoli i pokuša da mi proda priču da će jedan garnizon da osvoji neka grupa građana, gdje god da je taj garnizon. Ljudi koji imaju pušku će da osvoje ljude koji imaju tenkove?! Nemoj to meni da priča. A ono što ste ranije pomenuli da je Milošević izveo tenkove na ulice devetog marta – to on nije uradio. To je bila odluka Veljka Kadijevića i predsjedništva zemlje mimo volje Slobodana Miloševića.

Hoću da to sad razjasnimo – kada kažete “mimo volje” - da li to znači da Milošević nije znao da će tenkovi izaći na ulice ili je znao ali to nije mogao da spriječi iako je rekao da se sa tom odlukom ne slaže?

On je znao šta će oni da urade, ali se sa tim nije složio. To – mimo volje – znači i da on to nije naredio kako mu između ostalog i vi pripisujete. On formacijski nije ni bio nadležan za vojsku već je to bilo Predsjedništvo. To se stalno gubi iz vida. Jugoslovensko predsjedništvo i JNA su faktori koji su razbili Jugoslaviju.

Da pojasnimo još jednom – vi tvrdite da 9. marta 1991. tenkove na ulice nije poslao Milošević već načelnik Generalštaba JNA i Predsjedništvo Jugoslavije?

Tako je.

Dakle, kad kažemo da su Slobini tenkovi bili tada na ulicama…

...tada vi pričate gluposti. Kad to tako zovete vi pričate gluposti i uopšte neću da vam se izvinjavam ni vama ni drugima. A glupost je izvor zla.

Ali vraćam vas na onu vašu priču da su u Miloševića gledali ko u boga, da je bio autoritet. Kako je onda moguće da je Milošević bio to što je bio a da nije mogao da spriječi izlazak tenkova ako se, kako kažete, nije slagao sa tom odlukom?

Kako da spriječi kada nema mehanizme da to učini?! Imate hijerarhiju vlasti – savezna vlast, republička vlast, lokalna samouprava. Ne možeš da radiš poslove iz ingerencije koji ti ne pripadaju. Ponavljam – vojsku je na ulice moglo da izvede samo Predsjedništvo i samo JNA. Milošević nije imao nikakve formalne i stvarne mogućnosti da utiče na rad Predsjedništva. Pogotovu nije imao mogućnosti da naređuje vojsci.

Miki Vujović
Izvor: Mondo/Stefan Stojanović

Dobro, a šta ćemo sa onom policijom koja je tukla ljude na demonstracijama. Je l’ to opet nije njegova odgovornost?

Dajte mi jednu policiju na svijetu koja, kad se angažuje, ne pravi to što pravi. O čemu vi pričate, pa svi ti ljudi koji su dobijali batine i koji su proganjani u vrijeme vlasti Slobodana Miloševića su bili svesni te mogućnosti. I pristajali su na te mogućnosti jer su smatrali da ono što oni hoće da postignu vrijedi i batina i progona i svega ostalog. Nije poenta u zlu Slobodana Miloševića nego u hrabrosti ili bezumnosti, kako ko gleda, onih što protestuju.

Kad pominjemo demonstracije, poznate su posebno one zbog izborne krađe 1996. koju su javno priznali i neki od tadašnjih visokih funkcionera SPS poput Nebojše Čovića. Ali prema njegovom svjedočenju Milošević je prvo priznao poraz, naredio mirnu tranziciju vlasti a onda je preko noći promijenio stav. Kažu da je ključ za to bila Mira Marković.

TV Palma

Ja od 2006. vodim spor sa državom. Od 2006. do 2014. bio je Zakon o radiodifuziji. Zakon se 2014. promijenio i sad je Zakon o elektronskim medijima. Razlika između tih zakona je taj što je do 2014. važilo da kad nešto REM odluči ti imaš pravo prigovora, onda REM ponovo odlučuje pa onda ako nisi zadovoljan pišeš tužbu Upravnom sudu. Ovaj Zakon o elektronskim medijima je to promijenio – REM odlučuje samo jednom a ti se posle žali Upravnom sudu. Ta izmjena Zakona se vrši tokom mog postrupka po mom prigovoru iz 2006. REM odluči da dalji postupak po tom mom prigovoru radi po novom zakonu. Nezadovoljan odlukom REM-a ja sam se žalio Upravnom sudu. Dođe rešenje Upravnog suda i oni REM riješi opet tako što primijeni Zakon o elektronskim medijima. Zakon o upravnom postupku kaže da je nalog suda obavezujuć. Ja podnesem krivičnu prijavu protiv članova savjeta REM-a da su izvršili krivično djelo i nedavno sam dobio odluku Višeg javnog tužilaštva da nisam u pravu i da tu nema krivičnog djela. U pitanju je kako kažu drugačije tumačenje zakona. Evo ja sad pitam – kada ja sjutra dobijem presudu koja mi ne odgovara mogu li da je ne izvršim zbog toga što ja drugačije tumačim zakon ili moram da poštujem sudsku odluku?

Ja sam čovjek koji od početka upire prst u Miru Marković. Sve sam učinio da je ne upoznam i na kraju sam bio primoran da se rukujem sa njom u aprilu 2000. godine. Sloba me je tada prvi put pozvao na proslavu i pošto su on i Mira stajali, ja mu pružam ruku a on kaže – "E, Miro evo ga onaj tvoj sa Palme". Ja se pozdravim sa njom, pozdravim se sa još nekim ljudima koje sam znao i napustim proslavu. Ja jesam bio protiv Mire ali nisam siguran da je ona uticala na to ili barem ne samo ona. Stalno gubimo iz vida nešto što se zovu obavještajni podaci. Ne znam šta je Slobi javljeno ili šta mu je rečeno ali on je ozbiljan čovjek koji je donosio odluke na osnovu podataka. Čak je i najgore odluke donosio na osnovu podataka.

Da se vratimo na onu rusku ponudu posle petog oktobra da ode u Rusiju. Da li je i ta njegova odluka da ostane u Srbiji zasnovana na obavještajnim podacima?

Ne. On je rekao da ostaje uz svoj narod sa željom da dokaže da njegov narod nije kriv. Slobodan Milošević je životom platio svoje uvjerenje i svoj stav. Da li je bilo grešaka? Jeste. I to strašnih. Ali u kojoj vladavini nema grešaka? Pogledajte vi malo šta nam oni rade. Evo svi zapadni mediji kažu da je Vladimir Putin diktator. Ali nema objašnjenja zašto je diktator. A Bajden je demokrata, je l’ tako? Putin izabran na izborima, Bajden izabran na izborima. Kada Putin uhapsi demonstrante protiv svog izbora on je diktator, autokrata, a kada Bajden proglasi terorističkim aktom ljude koji osporavaju njegovu pobjedu onda je to demokratija.

Dobro, nije to ništa novo. Svjesni smo mi dvostrukih aršina.

Ali čim si svkestan dvostrukih aršina nemoj onda da mi pričaš o vrijednostima.

Slažem se, ali…

Ne slažeš se jer nisi naučio. A u onom komunizmu si mogao da naučiš da nikada među ljudima nije bilo sporno da treba da postoje uslovi. I nije sporno da su ljudi uslove napravili. Uvijek je bilo samo sporno ko odlučuje da li su uslovi ispunjeni. I onda nemoj da mi pričaš o demokratiji, kapitalizmu.

Vi u Rusiji imate Putina koji vlada od 2000. godine tako što je malo predsjednik malo premijer…

Poštujući ustavnu odredbu.

Ali Bajden će posle najviše dva mandata da ode i to je to.

Ali ljudi vi opet o demokratiji i Americi. Hilari Klinton je dobila milion glasova više od Donalda Trampa a Tramp je postao predsjednik SAD. I to je demokratija?

Takav im je izborni sistem.

Pa kakav je? Je l’ demokratski? Ili drugačije da pitam – a zašto je do demokratski? Pa zato što moćni kažu da je to tako.

Slažem se.

Eto i ti si rekao čarobnu riječ – slažeš se. Sa svim što silni i moćni kažu mi se slažemo, pa i ti.

Ali i Putin je moćan i silan i sebi je napravio tako da može da bude malo predsjednik, malo premijer – a u stvari sve vrijeme na vlasti. Je l’ tako?

To je suština vlasti.

Apsolutno. Ali Putin se u tome ne razlikuje onda od Bajdena.

Ali mi to nećemo ništa riješiti pričajući o Putinu i Bajdenu, Rusima i Amerikancima.

Da se vratim na Miloševića.

Evo još nešto – vi danas imate priču da je Sloba zločinac a Đinđić vizionar. Da se prekrstim. Đinđić je za poltiku jedan neuki, nedorastao čovjek. Moj deda je bio sto puta veći vizionar od njega ako je tema da treba da se školuješ, da ideš na Zapad, da zarađuješ pare.

Miki Vujović
Izvor: Mondo/Stefan Stojanović

Mnogi kažu da je Đinđić stradao zbog Kosova. Kakvo je vaše mišljenje?

Moguće, mada se meni gadi svako onaj počev od Dobrice Ćosića koji zagovara podjelu Kosova. I otvoreno vam kažem da je takva osoba izdajnik. Kada je Kosovo u pitanju da vam nešto kažem – Kosovo je srpsko. Pregovora oko toga nema. A znate kada je nastao problem? Problem je nastao 1911. godine kada Petar Karađorđević nije riješio pitanje Kosova kada se pravila Albanija. Nego je upravo napravio žarište albansko-srpskog sukoba. Ne znam da li znaš, ali Albanija je napravljena kada je imala manje od milion stanovnika od čega je Albanaca bilo manje od pola. Ostali su su bili, to ja tvrdim, to istorija neće da kaže, činili su Srbi i Grci. Pera im dozvoljava da naprave Albaniju a prva zemlja na svijetu koja je priznala Albaniju je kraljevina Srbija. Nemoj bre onda da mi slavite budalu. I neću da se izvinjavam zbog ovoga.

Mislite na Petra I Karađorđevića?

Mislim na taj pokret dovođenja porodice Karađorđević na vlast na onaj zvjerski način nakon Majskog prevrata. Ništa ružnije i odvratnije nema od toga. I onda su ti idioti heroji. Onda su oni Srbi?! Oni su zločinci, izdajnici, zlikovci i budale. Dakle, Kosovo je srpsko i biće srpsko dok ga Srbija ne prizna. I odmah da ti kažem, Kosovo nisu ovi Kosovari i Srbi koji tamo žive. Naravno da jesu i oni i da im treba pomoći, ali Kosovo je suština srpstva.

Petar Karađorđević
Izvor: MONDO/Predrag Vujić

Obećao sam da ću se vratiti na temu crkve i imam dobar povod za to. Naime, srpski patrijarh gospodin Porfirije oglasio se na zvaničnom instagram nalogu gdje je između ostalog rekao da ima informacije da pojedini direktori osnovnih i srednjih škola odvraćaju djecu od veronauke i da se on premišlja da li njihova imena objavi javno.

Šta je tu sporno?

Meni je sporan ovaj dio oko objavljivanja imena.

Je l’ on kaže nešto protiv njih osim što kaže da oni sprječavaju uvođenje i realizaciju vjeronauke u školama. I sad je kao kriv patrijarh a ne taj idiot što to radi?! Sa kojim pravom on odvraća djecu. Evo ja molim njegovu svjetost da ne radi on to, ja ću da objavim imena tih idiota.

Prvo bismo morali da pretpostavimo da je ovo što patrijarh kaže tačno.

Porfirije je očigledno kada je ovo napisao bio i pogođen i povrijeđen činjenicom da i posle 30 godina od takozvanog oslobođenja rada crkvenih institucija u Srbiji se još uvijek ovo dešava. Jako dobro je on upoznat sa činjenicom da to nije stvar jednog ili više pojedinaca nego da je to organizovano. I sastvani dio te organizacije je i ovaj tvoj stav i ova tvoja reakcija jer si ti, kao što sam ti već rekao, instruisan, bez obzira što se trudiš i batrgaš da ne budeš, da ti to smeta. Ne smeta ti kad se Bajden rukuje sa vazduhom.

To mi je komično.

Da li je crveno nuklearno dugme povjereno čovjeku koji se rukuje sa vazduhom komično?

Ne, to mi je tragikomično.

To je zastrašujuće.

Da se vratimo mi na patrijarha. Dakle, pod pretpostavkom da je gospodin Porfirije u pravu…

… on je sigurno u pravu jer je to rekao na osnovu podataka koje je dobio. On je u pravu koliko su tačni podaci koji su mu dostavljeni.

Kad smo kod vjeronauke, skoro sam razgovarao sa Nenadom Čankom koji mi je rekao da nisu svi u DOS-u bili saglasni sa njenim uvođenjem u škole.

Koliko ja znam niko nije za ideju da Čanak bude u političkom životu Srbije, pa je on u političkom životu Srbije. Šta znači to da nisu svi bili? Znači njih 18 kretena je trebalo da udari temelje po kojima ćemo mi živjeti?! Pa to je prokletstvo o kome vam govorim.

Ali Đinđić ipak uvodi vjeronauku.

Zato što je Đinđić pametan a Čanak nije.

Nenad Čanak
Izvor: Mondo/U. Arsić

I šta će vjeronauka u školama?

Moraš znati, moraš biti svjestan da je svaka religija kulturno pitanje naroda u kome ta religija postoji. Negirati religiju znači negirati samog sebe. Ne kažem da je religija jedina koja određuje ali ne smijete je negirati. Jedina vrijednost koju Srbi imaju je vjera u Boga. Kolektivno Srbe spašava vjera u Boga. Ne ona vjera u odnosu sa sveštenikom nego ona vera iskazana pred Bogom kad je Srbin sam sa sobom.

Ionako nam ne treba posrednik između nas i Boga.

Da si mi to rekao prije intervjua malo manje bih te napadao.