Britanske obavještajne službe planirale su atentat na Slobodana Miloševića, jedan od scenarija bio sličan smrti princeze Dajane!
Obavještajne službe Britanije umešale su prste u brojna dešavanja u svijetu, a MI6 je devedesetih godina imao uticaj i na rasplet rata na Balkanu, navodi prof. Goran S. Nikolić u knjizi "U službi njenog veličanstva". Nikolić, koji na Fakultetu za poslovne studije i pravo Univerziteta Union - Nikola Tesla predaje Obavještajne i bezbjednosne službe, otkrio je za "Kurir" u šta su sve te službe bile umešane. Između ostalog je postojao i plan za ubistvo Slobodana Miloševića!
"Njihov razvoj temeljio se na potrebi realizacije spoljnopolitičkih ciljeva Ujedinjenog Kraljevstva kao što su održavanje pozicije i moći ekonomske sile u svijetu, zatim savezništva sa SAD, kolonijalni posjedi, sprječavanje širenja ljevičarskih ideologija u područjima interesa... Učestvovali su i u jačanju napretka tehnologije, održavanju kontrole nad svjetskim kapitalom i uticaja na međunarodne političke i druge organizacije. U skladu sa potrebama, obavještajna zajednica je realizovala niz konkretnih i složenih tajnih akcija širom svijeta",objasnio je on.
Postoji zvanični dokument nazvan "Mehanizam nacionalne obavještajne službe", u kojem su kao članice te zajednice navedene četiri službe. Tajna (SIS, MI5), Glavni vladin štab za komunikacije (GCHQ), Služba bezbjednosti pri Ministarstvu unutrašnjih poslova (SS, MI5) i Obavještajna služba Ministarstva odbrane (DIS).
"MI6 je najstarija takva služba u savremenom svijetu, ima bogatu istoriju i iskustvo u sprovođenju obavještajnih i subverzivnih aktivnosti. Prilikom izbora agenture ne žale ni vrijeme ni novac, načini vrbovanja su toliko posebni da se ispituje da li je u pitanju agent ili odani prijatelj države, lice koje je sljedbenik sistema vrijednosti i pogleda na život u Velikoj Britaniji. Izgradnja odnosa sa agentima nekad traje godinama, a često se agenturni odnos prenosi sa oca na sina. Često agent nije ni svjestan da radi za službu, već misli da deluje u najboljem interesu države. Jedan od njihovih načina djelovanja je stvaranje agenata od uticaja, lica koja zauzimaju visoko mjesto na društvenoj ljestvici u zemlji koja je službi od interesa. Jednom uspostavljeni odnos rijetko se prekida, agent može biti samo 'konzerviran' na duže ili kraće vrijeme", objasnio je Nikolić.
Služba djeluje dugoročno, ne kampanjski, i ciljevi su joj strateškog karaktera u neposrednoj vezi sa dugoročnim spoljnopolitičkim interesima zemlje.
Još je Kraljevina Jugoslavija bila predmet interesovanja britanskih službi, i ta zemlja je navodno finansirala određene političke pokrete. Tako su uoči Drugog svjetskog rata dvije stranke bile na spisku finansiranja Britanaca, a koliki su službe uticaj imale, najbolje ilustruje događaj u kojem je srpski premijer Cvetković Vladi objavio uslove pakta s Njemačkom i silama osovine. Tri ministra su podnijela ostavke, od njih su dvojica pripadali strankama koje su dobijale novčanu pomoć od britanskih obavještajaca.
Priča se i da su pripremali zalihe oružja, dostavljanog diplomatskim prtljagom. I devedesetih je MI6 imao uticaja na daševanja ali je zanimljivo da im je raspad SFRJ došao kao iznenađenje, jer izvori na federalnom nivou nisu mogli da pruže vrijedne informacije.
"Ričard Tomlinson, bivši pripadnik tajne službe, tvrdio je da je vido planove za pripremu atentata na bivšeg predsjednika Srbije i SRJ Slobodana Miloševića. U ljeto 1992, upoznao se sa tim planom u razgovoru sa kolegom Nikom Fišvikom, koji je bio zadužen za razvijanje operacija na Balkanu. Dokument u koji je imao uvid imao je dvije stranice i žutu karticu, koja je označavala da to nije puki predlog već opcija koja se razmatra. Naslov je bio 'Potreba da se likvidira srpski predsjednik Slobodan Milošević' i bio je proslijeđen višim oficirima", navodi Nikolić.
"Tomlinson dalje priča da je Fišvik potrebu opravdavao dokazima da 'beogradski kasapin' snabdijeva oružjem Radovana Karadžića, čiju su likvidaciju razmatrale obavještajne agencije SAD i Francuske. Postojala su tri scenarija za njegovo ubistvo."
Po prvom, trebalo je trenirati srpsku paramilitarnu organizaciju za ubistvo, i tada bi kontrola izvođenja operacije bila niža, iako bi Britanija mogla da se ogradi od učešća.
U drugom, trebalo je da pripadnici SAS i SBS tajno uđu u Srbiju, da se Milošević likvidira snajperom ili eksplozivom. U ovom scenariju, pouzdanost realizacije bi bila velika, ali takođe bi narastao i rizik od mogućnosti negiranja učešća.
Treći način bio je da se to organizuje kao navodna saobraćajna nesreća. Atentat bi se dogodio pri dolasku u Ženevu, na neku od konferencija o bivšoj Jugoslaviji. Fišvik je naveo da bi se vozač mogao omamiti u nekom od tunela, a ta priča je bila aktualizovana kada je Tomlinson pozvan da svjedoči o smrti princeze Dajane. Tada je izjavio da je smrt britanske princeze, njenog prijatelja Dodija al Fajeda i vozača Henrija Pola, bila "jezivo slična jednom planu likvidacije MI6".