Dan nakon tragedije u Novom Sadu na mrežama su osvanule potresne riječi i saosećanje sa porodicama stradalih.
Dan nakon tragedije u Novom Sadu u kojoj je poginulo 14 osoba, a više je povrijeđeno, na mrežama ljudi dijele svoju bol sa porodicama koje su izgubile svoje najmilije. Jovana Kešanski, dugogodišnja kolumnistkinja, blogerka, novinarka, na društvenoj mreži Fejsbuk objavila je potresne riječi nakon urušavanja nadstrešnice na železničkoj stanici.
"Pomislila sam na mamu, došla je da kupi kartu za Trebinje, odvajala od penzije novac, čvrsto drži rukohvat torbe, kao da je brani od lopova, dotjerana, sa ešarpom oko vrata i grilon čarapama u boji trule višnje, sješće na klupu, oblio je ladan znoj, "cirkulacija" sigurno. Na klupi je bezbjedna, brzo će je proći...
Pomislila sam na sebe prošle godine, zastajem ispred ulaza u Željezničku stanicu, snimam svoju anksioznu figuru u helankama i muškoj svijetloplavoj košulji, podijeliću snimak na storiju, da obavijestim ljude da krećem u Beograd, brzim vozom, brzo stižem na promociju knjige. Zovem mamu da čujem Srnu, nešto je tih dana boli stomačić, briga me jede, hoću da joj samo čujem glas, da joj stoti put kažem da je mama voli i da bude dobra i da sluša babu, brzo se mama vraća.
Mogao je to biti moj Vlado, ili tvoj Vlado, ili tvoje dijete sa starijim bratom dok tata kupuje karte, liže lizalicu, idu kod babe na produženi vikend, a mama će doći sutra, ili tvoja djevojka, krenula da te vidi, prijateljica iz srednje škole koju nisi vidio godinama, prespavaće kod tebe, sve ste isplanirali kuda ćete ići, ili student, studentkinja, vraća se u Dom, nosi punu torbu domaćih oblatni, kiflice i teglu domaćeg pekmeza od kajsije, ili tvoj tata krenuo na posao, ili ti, ti ili ja, potpuno nesvjesni da će sve prestati i nestati sljedećeg trenutka.
Ništa mi ne možemo da planiramo. samo možemo da živimo zahvalni na ovom trenutku i na ljubavi koju imamo i koju možemo da damo. Svijet je odavno nebezbjedno mesto za život. Kuda? U galaksiju? Početi ovog momenta praviti "raketu"? Voditi računa o svakoj riječi koju izgovaramo voljenima, jer može biti kasno. Koje bi bile zadnje riječi koje sam rekla mami, Vladi ili Srni da sam to bila ja? Koje bi bile tvoje zadnje riječi, da si to bio ti?
Sve slike sa željezničkih stanica su mi oduvijek bile tužne. Sada su to zaista. Boli me duša i samo razmišljam o onima kojih nema i njihovim porodicama, i o trenutku u kom su otišli odavde. Neka nađu svoj mir gore, negde, saosjećam sa porodicama i želim da verujem da će im možda jednog dana biti dobro", napisala je Jovana na svojim mrežama i rasplakala mnoge.
(MONDO/J.D.)