Dragan Nikolić Gagi pričao je o ubistvu prijatelja Slaviše Pavića Pirketa.
Dragan Nikolić Gagi, koji je osuđen na 30 godina zatvora zbog ubistva Željka Ražnatovića Arkana, otkrio je da je njegov prijatelj Slaviša Pavić Pirke, noć prije nego što je ubijen 18. avgusta 1993. u bašti restorana FK "Bežanija", sanjao san koji je bio neka vrsta predskazanja onoga što se dogodilo.
"Veče pred pogibiju Pirke i ja smo proveli veoma veselo, u društvu djevojaka Tanje i Valentine, na splavovima, uz narodnu muziku. Prijje nego što će da svane, odvezli smo ih kućama, a mi smo otišli u iznajmljeni stan na Bežanijskoj kosi, takozvani štek. U dnevnoj sobi smo raspremili trosijed, zadrijemao sam, ali su me košmarni snovi budili dva puta. Ustao sam i otišao u stan roditelja u Blok 61 da prenoćim. Kratko sam odspavao i kad sam se vratio u stan u kom je ostao Slaviša Pavić Pirke, zatekao sam Pirketa kako sjedi uznemiren i izbezumljen u fotelji", prisjeća se Dragan Nikolić.
Kako kaže, Pirke mu se odmah požalio da je i on loše spavao i da je sanjao pokojnog Aleksandra Kneževića Kneleta, koji je ubijen u „Hajatu".
"Rekao mi je da je sanjao pokojnog Kneleta, popa kako stoji pored Kneleta i kako je ispružio ruke prema Pirketu. Pop mu je rekao u snu: "Kad ćeš već jednom da dođeš u crkvu i daš pare". U snu je vidio i bijelu kozu kako stoji pored njih. Bio sam iznenađen, i pričao sam mu kako sam i ja loše spavao. S obzirom na to da sebe smatram ozbiljno religioznim, predložio sam mu da odemo u crkvu. Pirke je obično išao sa mnom u crkvu da mi pravi društvo. Sjeli smo u "golf 2", koji sam ja vozio, i krenuli prema Crkvi Svetog Georgija, koja se nalazi neposredno pored stadiona restorana FK Bežanija", priča Nikolić.
On kaže da su se dogovorili da stave pare na ikonu jer je pop u snu tražio novac od njega.
"Ni danas mi nije jasno kako smo, nekim čudom, u trenutku bukvalno zaboravili da smo pošli u crkvu, umjesto da, kad se upalilo zeleno svijetlo, skrenem ka crkvi, udaljenoj odatle 50 ili 60 metara, ja sam produžio pravo", prisjeća se Gagi.
Umesto u crkvu, produžili su u kafić, a kasnije su otišli u restoran, u kom je oko 21 sat uveče ubijen njegov prijatelj.
"Slaviša je sjedio s moje desne strane kad se začuo prvi rafal, i umjesto da se baci na stranu u restoran kroz vrata, on je hrabro izvukao revolver koji je imao za pojasom, "magnum 357" i počeo da puca u pravcu napadača, koji su nas mučki napali iz dvorišta OŠ "Ivan Ribar". Koračao je ka njima i vikao: "Pi*ke, je*aću ću vam mater". Ja sam se bacio u lijevu stranu prema ulazu, povukao sam za sobom i pevačicu Snežu Kosturku, koja je ranjena u stomak, a u tom trenutku mi je sjedela u krilu", priča on.
Kad se vratio restoran, vidio je prijatelja kako leži nepomično.
"Pištolj mu je ispao iz ruku. Okrenuo sam ga na stomak i vidio ispod lijeve plećke ranu", priča Nikolić, koji je tada ranjen u nogu.
Pripadnici Interventne jedinice koji su došli na mesto zločina uhapsili su ga.
"Jedan član Interventne jedinice udario me je automatskom puškom i opsovao riječima: "Mamu ti j*bem, zbog takvih kao što si ti ginu normalni građani". U policijskoj marici, na putu ka Zemunskoj bolnici, sjetio sam se sna koji je usnio Slaviša Pavić Pirke noć pred pogibiju. Ni danas to ne mogu da zaboravim, kao ni njegove riječi koje je izrekao oko dvije nedelje prije smrti. Kao da je predosjetio, rekao mi je: "Ako se nešto dogodio i treba da se gine, bolje je da ja odem, a da ti ostaneš, ti si drugačiji od mene." Bio sam zbunjen njegovim riječima", ispričao je Dragan Nikolić iz zatvora Zabela.
Pokojni Slaviša Pavić Pirke, prema riječima Dragana Nikolića, u trenutku pogibije na ruci je imao sat od bijelog zlata marke "kartije".
"Taj sat sam mu ja poklonio, a meni ga je na poklon dao pokojni Boris Petkov, koji ga je za uspomenu dobio od Đorđa Božovića Giške. Skinuo sam taj sat s ruke pokojnom Pirketu s namjerom da ga dam njegovom bratu Manceu, odrastao je s Pirketom", kaže.