Amra Beha iz BiH je odlučila da podijeli svoju priču o nasilju koje je doživjela u porodici. U razgovoru za N1 je ispričala teške detalje o trenucima koje je prolazila sa svojim partnerom, koji ju je tukao mokrim peškirom da se ne bi vidjele modrice.
"Odlučila sam da progovorim jer sam umorna od svega što se dešava nama ženama kao žrtvama nasilja. Izlazi se na proteste mirne, fotografiše se sa donacijama za Sigurne kuće, a niko nema konkretnu pomoć", kazala je Amra i nastavila:
"Policija kao da nešto radi u prethodna mjesec-dva. Ja kada dođem da prijavim nasilje, on ne zna šta je to nasilje. Ne moram ja imati podlive ispod oka, po licu i moram biti pretučena da sam preživjela nasilje. Ja konstantno doživljavam nasilje od partnera i kada to odem da prijavim policiji, ja moram to objašnjavati, on to ne razumije“ priča Amra.
U trudnoći bilo psihičkog nasilja ispočetka
"U samoj trudnoći je bilo psihičkog nasilja, on je veoma brzo u našem odnosu mene počeo da odvaja od meni dragih ljudi. Nijedna moja prijateljica nije dobra, svaki muškarac blizu mene je moj “ljubavnik”. Počeo je fizički da me maltretira, doživjela sam da sam bila svezana crnom trakom, svezane ruke i noge i preko usta da ne mogu vrištati i bila sam iza vrata i nisam mogla prići svom djetetu da ga nahranim. Moj Kan je tada bio beba“, ispričala je.
“Većini mojih poznanika je bila čudna ta veza i odnos s njim. O njemu sam znala sve laži; od toga koliko ima godina, do toga da ide do svoje majke da joj mijenja pelene i nosi hranu, ali vjerovatno je i to vrijeme provodio kod druge žene”.
Izvor: Kurir/Printcsreen/YTKako je istakla, maltretiranje kreće od “jednostavnih stvari”.
“To krene od toga “zašto si kupila tu kremu” do “ne treba ti ovo, ne treba ti ono”. Meni to nije smetalo u tom trenutku, kada sam se malo odmakla od svega toga, vidjela sam da sam bila u velikim problemima. Jako je teško to objasniti ljudima. Jedna moja prijateljica koja me zna vidjela je kako “propadam”, gubim kilažu“.
“Ona mi je pomogla da odem da ga prijavim. Ja sam prolazila to fizičko nasilje od rođenja djeteta do 2016. godine”.
“Svi moji lični strahovi, borba za mene i moje dete, taj strah “gdje ćeš” a moji roditelji nisu znali šta ja prolazim. Ja svojim roditeljima nisam rekla neke stvari. Ja sam krila to od oca koji je bio bolestan, nije to lako da se ode i kaže: Joj tata ja sam zaglibila“.
Kod prijateljice je prespavala tri noći.
“Osjećala sam dodatni strah posebno jer sam uvukla svoju prijateljicu u taj problem. Kod nje sam prespavala tri noći. Uzela sam dijete i bile smo kod nje u stanu. Strahovala sam ako sazna gdje sam da će to biti problem. Njemu nije bitno gdje sam, on će doći i napraviti problem. On ode u policiju i počne plakati i oni mu poveruju”.
“Tukao me mokrim peškirom, to su neke njegove vojničke metode. Da ne ostaju modrice. Podnijela sam krivičnu prijavu koju sam povukla jer sam se iz Sigurne kuće vratila njemu”.
Šta se desi u ženi pa se vrati?
“U ženi se desi svašta, strah za sebe, strah za dijete. Jednostavno nisi jaka. Ja sa 20 godina i ja danas smo dvije različite žene. Poslije prve krivične, prošlo je dugo vremena, prošle godine sam podnijela drugu krivičnu prijavu. Bilo mi je dosta svega, došla sam i rekla da ću doći sa advokatom jer su opet rekli da ne vide na meni tragove nasilja“, kazala je Amra.
“On je jedan klasični manipulator, ali mu se nije ostvarilo što je zamislio. Izašla sam jača iz svega, naučila puno o psihologiji”.