Karanfil Manojlović Fuka, bio je nerazdvojni prijatelj Ljube Zemunca, a u žižu javnosti je dospio kada je u zatvoru šest mjeseci štrajkovao glađu, kasnije se saznalo da je Fuka koji je prilično narušio svoje zdravlje i vidno oronuo, preživio zahvaljujući urinu drugih.
Krupan čovjek sa 120 kilograma, znao je da uđe u kafanu, uhvati zubima sto i prebaci ga na drugi kraj lokala, Fukini poznanici nikada nisu imali lošu riječ za jednog od najjačih ljudi devedesetih, a na njegovom suđenju čak su i državni organi poklekli pred Fukinim čvrstim stavom i postupkom koji je u to vrijeme samo njemu bio jasan, prenosi Espreso.
Navodno, mnogi od kriminalaca su priznavali da ne bi smjeli sa njim da se pobiju. Bio je jedan od posljednjih žestokih momaka starog kova koji je više držao do časti nego do života. Iako se bavio ne tako slavnim zanatom mnogo je više ljudi kojima je pomogao nego onih kojima je odmogao.
Pritvaran je više puta od 1978. do 1989. godine, ali uvrijeđeno je mišljenje da nije učinio ništa drastično. Te 1989. godine uhvaćen je u kupovini samo jednog grama heroina. Samo on zna čime je zaslužio, pa da "zaglavi" zbog toga, piše Kurir.
Od ulaska u zatvor, od prvog dana, branio se ćutanjem i neuzimanjem hrane. Odmah je smješten u samicu. Trideset dana nije pipnuo ni hranu ni vodu.
Kad god je komandir ulazio u samicu, zaticao ga je kako leži na leđima, zatvorenih očiju, odbijajući da odgovori na bilo kakva pitanja. Posle desetak dana naglo je počeo da mršavi. U pritvor je došao sa 115 kilograma, a posle mjesec dana smršao je na oko 90. Počeo je povremeno da gubi svijest, pa je prebačen na interno odjeljenje Zatvorske bolnice. Nije htio ni da se brije. Kopnio je i zapuštao se sve više. U bolnici je nastavio sa ćutanjem, spavanjem i neuzimanjem hrane. Ni pokušaji infuzije nisu urodili plodom, jer je i to odbijao.
Posle nekoliko dana provedenih u bolnici, saznalo se da u toku noći koristi urin sobnih kolega. Naime, u bolničkoj sobi, bila su na liječenju još petorica pritvorenika. Od njih je zahtijevao da mu skupljaju mokraću u plastične čašice. Tako sakupljeni urin pio je noću, potajno. Time je i riješena zagonetka koja je kopkala lekare - kako je moguće da već treći mjesec ostaje u životu, a da ne uzima ni vodu ni hranu. Apstinirao je i od kupanja. Nepomično se topio i kopnio.
Posle tri mjeseca istražnog postupka, otpočelo mu je suđenje. Stražari su ga u invalidskim kolicima odveli u Treći opštinski sud. I na suđenju je ćutao, ne odgovarajući na sudijina pitanja. Pošto nije želio da sam angažuje advokata, dodijeljen mu je po službenoj dužnosti. Ni on nije mogao da obavi svoju dužnost, jer nije uspio da sa njim ostvari bilo kakav kontakt. Sudija je zato odlučio da ga ponovo vrati u pritvor, odnosno u zatvorsku bolnicu, prenosi Kurir.
Nastavio je Fuka tako i u naredna tri meseca. Posle šest meseci provedenih u zatvoru, imao je manje od 60 kilograma. Ponovo su ga odveli na suđenje, i opet isto. Glavnookrivljeni u tom procesu, onaj koji mu je zapravo prodao taj gram heroina, preuzeo je na sebe kompletnu krivicu. On mu se na suđenju obratio riječima: "Fuka, druže, ja sam kriv, nisi ti, samo reci da si kupio od mene. Daj, čovječe, nemoj da ubijaš sebe bez razloga".
Ni sudija nije bio ravnodušan: "Manojloviću, reci samo da li si zaista kupio od njega, ukinuću ti pritvor". Fuka je, međutim, odbio da izusti ijednu riječ. Međutim, sudija mu je odredio zatvorsku kaznu od 15 mjeseci i pustio ga na slobodu do pravosnažnosti presude. Tog trenutka Fuka je imao jedva četrdesetak kilograma. Posle pravosnažno potvrđene presude, otišao je u Padinsku Skelu na dosluženje još preostala dva-tri mjeseca. Tamo se pojavio prilično oporavljen, sa osamdesetak kilograma, pričljiv i "normalan".
Komandiri ga upitaše: "Dobro, Fuka, šta ono uradi čovječe?" Samo im je kratko uzvratio: "Fuka nikad nije bio p*zda i cinkaroš!" Fuka je ubijen zajedno sa prijateljicom Suzanom Jovanović. Za ovaj zločin osuđeni su Natalija Stefanović i Vladimir Đorđević. Njih dvoje su navodno došli po dogovoru da od Manojlovića kupe 20 grama heroina za 1000 maraka, ali novac ipak nisu donijeli, piše Kurir.
U stanu je Đorđević Karanfilu pucao u glavu dok je sjedio na trosjedu, a Suzanu je ubio kada je izašla iz kupatila. Posle zločina Đorđević je uzeo drogu, 200 maraka i sa žrtvi skinuo zlatni lančić. Po izlasku iz kuće zaključali su vrata, a Natalija je bacila ključ u kontejner. Otkriveni su kada su prodali zlatni lanac i međusobno podijelili novac. Đorđević je osuđen na dvadesetogodišnju robiju, a Stefanovićeva na četiri godine zatvora.