Kršenje prava na suđenje u razumnom roku predstavlja veliki problem za crnogorsko pravosuđe, piše “Dan”.
Jedan od načina na koji se prikriva neažurnost sudova jeste i mijenjanje brojeva predmeta pod kojima se zavode, piše “Dan”.
Izvršni direktor Crnogorskog komiteta pravnika za zaštitu ljudskih prava Velija Murić smatra da je namjera zakona da se, i pored procesnih zakona koje primjenjuju sudovi u konkretnoj oblasti, afirmiše pravo da građanin sudsku pravdu ostvari u razumnom roku.
“U suprotnom, stvorena je mogućnost da zbog sporosti postupanja sudova i obespravljenosti po tom osnovu, građanin može ostvariti pravično zadovoljenje u vidu novčane naknade. Polazeći od toga da Crna Gora mala po broju stanovnika i teritoriji, i činjenice da su sudovi u kadrovskom i stručnom smislu formalno potpuno popunjeni, skoro da se ne može naći odgovor na evidentnu sporost postupanja sudova, posebno u krivičnoj ili parničnoj materiji. Da se ka sudskoj pravdi u velikom broju slučajeva ide puževim koracima, potkrijepiću sa nekoliko primjera koji se ničim ne mogu osporiti”, rekao je Murić, nastavljajući:
“U sudskom postupku po tužbi R.LJ., P975/09, sudu je tužba podnijeta 9.4.2009. godine, a presuda je uslijedila 21.4.2011, da bi drugostepena odluka bila donijeta 21.2.2012. godine. Isti sud postupa po tužbi R.C., P960/09 od 9.4.2009. godine, prvu odluku donosi 22.2.2012, a drugosepeni sud odlučuje 11.7.2012. godine. U slučaju po tužbi R.C., P976/09, tužba je podnijeta 9.4.2009. godine, a prva odluka se donosi 15.5.2012. godine. U slučaju po tužbi N.B., P960/09, od 9.4.2009. godine, odluka o prekidu postupka se donosi 25.4.2012, godine, a drugostepena odluka sedam mjeseci kasnije. Tužilja B.S. podnosi tužbu P23/09 7.1.2009. godine, a odluka o prekidu je uslijedila 30.5.2012. godine. Postoji i primjer kada tužilja Š.Z. podnosi tužbu P.2694/08, a prvostepeni sud prekida postupak 2.3.2012. godine. U slučaju tužitelja H.A. tužba je podnijeta sredinom 2005. godine, a prvostepena presuda je uslijedila 27.11.2009. godine. Broj ovakvih, pa i drastičnijih slučajeva, prema podacima iz moje kancelarije, nije manji od tridesetak”, kazao je Murić za “Dan”.
Kako navodi, analizirajući takvu sudsku praksu mogu se izvesti različiti zaključci.
“Prvo, sudovi ne poštuju zakonsku obavezu da odmah po prijemu inicijalnog akta, tužbe ili optužbe, zakazuju raspravu, odnosno pretres. Često se dešava da sudije pristupe održavanju pripremnog ročišta, a da prethodno ne pripreme valjano predmet za raspravljanje. Stiče se utisak da se sudija tek na ročištu upoznaje sa tužbom i njenom sadržinom, što mu otežava poziciju i potrebu da postupak usmjeri u racionalnom pravcu. Isto tako, posebno kod jednog broja mladih kolega, nailazi se na tzv. tvrdokorni stav u smislu ignorisanja racionalnih predloga koji u cilju okončanja postupka daju učesnici postupka. Takav stav vodi ili ka odugovlačenju postupka ili ka donošenju odluka koje se bez problema mogu osporavati”, naveo je Murić za “Dan”.
“Slijedeći moje četiridecenijske profesionalne kontakte sa sudijama, tužiocima i kolegama advokatima, svjedočim da ovih godina često nailazim na jedan broj pravosudnog i advokatskog kadra, koji se teško snalazi u brojnim profesionalnim običnim, da ne kažem u složenim pravnim lavirintima. Upravo je to jedan od razloga koji višestruko dovodi do odugovlačenja postupaka u kojima se pravosudni kadrovi praktično uče na tuđim sudbinama, dok građanin trpi, a nije mu jasno zbog čega”, ocijenio je Murić.
Prema njegovim riječima, statistika je neumoljiva.
“Svakih trideset dana, odnosno do kraja godine, sudija je dužan da odradi onoliko predmeta koliko je propisano. Ukoliko je broj predmeta manji - snosiće odgovornost, više od toga - ništa, a interes građana koji traže pravdu ostaje u drugom planu. Sistem odgovornosti sudije podignut je na neviđeni nivo, što ga, svakako, dovodi pred dilemom da li da juri učinak ili da se posvećeno bavi svakim slučajem koji mu je povjeren. U svemu tome bojim se da smo se negdje izgubili, odnosno da smo zapali u zamku koja nam kaže pa narod je za sudove, a ne sudovi za narod. Bilo bi zaista loše ako je to tako”, dodao je Murić, a prenosi “Dan”.
On se osvrnuo na kritike koje laička, pa i stručna javnost zna da upućuje sudovima.
“Ne slažem se sa takvim odnosom, jer kako bi kazao Valtazar Bogišić: ‘Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi’, ili drugim riječima, od nedovoljno činjenično i stručno pripremljene optužbe, ne mogu se očekivati valjane presude, a zatim i kritikovati sudovi i sudije. Ako sudija zbog loše pripremljene optužbe mora na pretresu da vodi istragu, takav sudski postupak je u samom početku osuđen na neuspjeh, na dugo trajanje i izložen je brojnim kritikama, što često ostavlja loš utisak na cjelokupno pravosuđe. Konačno, rješenje svih problema koji opterećuju trajanje postupaka, nestručan rad i u izvjesnoj mjeri koruptivno postupanje od strane jednog malog broja ljudi u togama, jeste da država preko svojih mehanizama pristupi opštem reizboru pravosudnog kadra. Trebalo bi da advokatska zvanja mogu steći samo dobro provjereni kadrovi, da se u najvećem broju slučajeva sudijska norma ostavi po strani na račun kvaliteta, obima i značaja pojedinih predmeta, da se pri opredjeljenju za kadrovska rješenja u pravosuđu biraju samo najbolji, a ne politički najposlušniji, kao i da se sudijskom kadru obezbijedi puna društvena i materijalna samostalnost i sloboda bavljenja tim, bez svake sumnje, najtežim od svih poslova”, zaključio je Murić u razgovoru za “Dan”.
Podnijete 24 pritužbe
Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Šućku Bakoviću, kako je saopšteno iz te ustanove, za prvih šest mjeseci ove godine zbog odugovlačenja sudskog postupka povrede prava na suđenje u razumnom roku podnijete su 24 pritužbe (u 2013. godini podnijeta je 71 pritužba).
“Neopravdano dugo trajanje sudskog postupka se, svakako, negativno odražava na povjerenje u sudski sistem građana koji su zatražili sudsku zaštitu. Zaštitnik u svom radu bilježi pad broja pritužbi koje se odnose na rad sudova, nakon primjene Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. Posebno je značajno naglasiti da sudovi posvećuju pažnju zaostalim predmetima, da imaju program za rješavanje ovih predmeta i njihov broj se smanjuje iz godine u godinu. Međutim, i pored značajnog rasta ažurnosti sudova, u njihovom radu još ima pojedinačnih slučajeva u kojima postupci traju više godina. Zaštitnik smatra da tim predmetima i dalje treba posvetiti posebnu pažnju i preduzeti sve neophodne mjere da se ti postupci u što kraćem roku pravosnažno okončaju”, saopšteno je “Danu” iz ove organizacije.
Vrhovni sud se poziva na poslovnik
Evidencija sudskih predmeta vrši se u skladu sa sudskim poslovnikom, tvrde u Vrhovnom sudu.
Kako navode, odredbom čl. 258 poslovnika propisano je da kada se predmet, koji je u upisniku označen kao konačno riješen postupak, nastavi usljed ukidanja odluke (u cjelini ili djelimično), ponavljanja ili prekida postupka, predmet se upisuje kao novi sa potrebnim ranijim upisima, a novoj oznaci predmeta dodaju se poslednje dvije cifre godine u kojoj je predmet prvi put evidentiran, što znači da se uvijek zna iz koje godine predmet potiče.
“Saglasno navedenom, i krivični predmeti poslije ukidanja sudske odluke dobijaju novu oznaku. Takođe, godišnji izvještaji o radu sudova izrađuju se u skladu sa podacima unijetim u pravosudni informacioni sistem (PRIS), pa se u istima evidentira svaka ukinuta i potvrđena odluka”, saopšteno je “Danu” iz Vrhovnog suda.