Kako navode, sud je pogrešno iz činjenice da je uhapšenoj Juliji Kušnerevoj priznata inostrana obrazovna isprava izveo zaključak koji ostavlja utisak da je ona time stekla pravo da radi kao ljekar u Crnoj Gori.
Ljekarska komora Crne Gore, kao profesionalna organizacija ljekara Crne Gore, najoštrije osuđuje pokušaj da se slučaj u kojem su dvije pacijentkinje zbog aplikacije botulinskog toksina, završile na liječenju u Kliničkom centru Crne Gore, svede na administrativne propuste i nedostatak dokaza da je sporni preparat bio štetan, piše CdM.
“Ovdje nije riječ o bezazlenom kršenju procedure. Riječ je o svjesnom pružanju zdravstvenih usluga bez licence i ubrizgavanju pacijentkinjama preparata koji je nezakonito unesen u Crnu Goru, nabavljen van kontrolisanog lanca distribucije i bez pouzdanih dokaza o porijeklu, autentičnosti i ispravnosti”, saopštili su iz Ljekarse komore.
Kako navode, sud je pogrešno iz činjenice da je uhapšenoj Juliji Kušnerevoj priznata inostrana obrazovna isprava izveo zaključak koji ostavlja utisak da je ona time stekla pravo da radi kao ljekar u Crnoj Gori.
“Priznavanje strane diplome nije licenca za rad. Ono potvrđuje postojanje obrazovne isprave i stečenog nivoa obrazovanja, ali ne zamjenjuje izjednačavanje stručne kvalifikacije, eventualne dopunske ispite, stručni ispit, propisano poznavanje crnogorskog jezika i licencu nadležne komore.
Kušnereva može imati diplomu i zvanje stečeno u državi iz koje dolazi, ali u vrijeme obavljanja predmetnih intervencija nije bila licencirani doktor medicine ovlašćen za neposredan rad sa pacijentima u Crnoj Gori. Čak i ako postojanje diplome može biti značajno za usku krivičnopravnu kvalifikaciju nadriljekarstva, ono njen rad ne čini ni zakonitim, ni dozvoljenim, ni bezbjednim”, ističe se u saopštenju Ljekarske komore koje potpisuje predsjednica dr Žanka Ćetković.
Kao osoba sa medicinskim obrazovanjem, Kušnereva je, kako se navodi, morala znati da bez licence nema pravo da obavlja medicinske intervencije.
“Uprkos tome, odlučila je da radi. Svako pojedinačno ubrizgavanje bilo je nova i svjesna odluka da se postupi mimo sistema zdravstvene zaštite i njegovih osnovnih mehanizama kontrole”, piše u saopštenju.
Kušnereva je, kako navode iz Ljekarske komore, znala i od koga preuzima preparat.
“Nije ga nabavljala od ovlašćenog uvoznika, apoteke ili registrovanog distributera, već od lica koje nije imalo dozvolu za promet ljekovima. Znala je, ili kao medicinski obrazovana osoba nije mogla da ne zna, da za takav preparat ne postoji pouzdana garancija porijekla, autentičnosti, sastava, broja serije, načina transporta, uslova čuvanja i ispravnosti, prenosi CdM.
Prema navodima iz javnog izvještavanja, nabavljač nije znao da li je riječ o originalnom proizvodu, već je očekivao da ga Kušnereva provjeri, nakon čega mu je ona navodno saopštila da je preparat „dobar i originalan“. Na osnovu čega je to mogla tvrditi kada nije postojala dokumentacija koja bi omogućila stručnu i institucionalnu provjeru? Lično uvjerenje nije laboratorijska analiza, a izgovorena tvrdnja da je neki preparat originalan ne može zamijeniti dokaz o njegovom porijeklu i ispravnosti”, ističe se u saopštenju.
Za takvo postupanje postojao je, kažu, jasan motiv – zarada.
“Kušnereva nije pružala hitnu medicinsku pomoć niti je djelovala u stanju medicinske nužde. Obavljala je komercijalne estetske intervencije radi sticanja lične materijalne koristi. Korist je bila njena, dok su rizik snosile pacijentkinje, a nakon pojave komplikacija i javni zdravstveni sistem.
Propisi, licenca, kontrolisana nabavka lijeka i bezbjednost pacijentkinja potisnuti su radi profita. To dodatno potvrđuje svjesnu prirodu postupanja i isključuje pokušaj da se cijeli slučaj predstavi kao obična nepažnja ili administrativni previd”, navode iz Ljekarske komore.
Poručuju da svako može odlučivati šta će učiniti sa sopstvenim tijelom, ali da niko nema pravo da neprovjeren preparat ubrizgava drugom čovjeku i da ga izlaže riziku koji nije mogao svjesno i informisano prihvatiti.
“Zato je neophodno utvrditi da li je pacijentkinjama prije intervencija saopšteno da Kušnereva nema licencu za rad u Crnoj Gori, da za crnogorskog zakonodavca ona nije ljekar i da preparat nije nabavljen kroz zakoniti lanac distribucije. Ako te činjenice nijesu saopštene, nije moglo biti ni potpunog i informisanog pristanka pacijentkinja”, navodi se u saopštenju.
Prema riječima Ljekarske komore, odgovornost nabavljača preparata jednako je ozbiljna.
“Prema činjenicama dostupnim javnosti, poznato je ko je preparat nabavio, da ga je pribavljao od muškarca iz Albanije ili sa Kosova, da je dopreman preko vozača autobusa, a jednom i taksijem, te da je nabavljač znao da nema dozvolu za njegov promet. Dakle, preparat je svjesno pribavljen i nezakonito unesen u državu, a zatim preprodavan radi zarade.
Nije potrebno ni medicinsko, ni pravno obrazovanje da bi svakom razumnom čovjeku bilo jasno da lijek nabavljen od nepouzdanog izvora, po principu „iz ruke u ruku“, bez računa, dokumentacije, ovlašćenog uvoznika i kontrolisanih uslova transporta i čuvanja, predstavlja ozbiljan rizik. Najmanje se na neznanje može pozivati neko ko takav preparat nabavlja radi dalje prodaje i zna da će biti ubrizgavan ljudima”, navodi se u saopštenju.
Kako kažu, onaj ko lijek nezakonito nabavi, unese u državu i preproda radi zarade svjesno uklanja sve zaštitne mehanizme koji postoje upravo zato da neprovjereni, neispravni ili falsifikovani preparati ne bi dospjeli do pacijenata.
“Posebno zabrinjava zaključivanje da nema dokaza da je preparat bio škodljiv. CInMED nije mogao potvrditi njegov tačan identitet, broj serije, porijeklo, način nabavke ni uslove čuvanja i primjene. Zbog toga nije bilo moguće potvrditi da je riječ o lijeku Dysport, ali ni utvrditi da li je preparat falsifikovan.
Takav nalaz nije dokaz bezbjednosti. Naprotiv, on potvrđuje potpuni gubitak sljedivosti preparata. Kada se ne zna šta je ubrizgano pacijentkinjama, odakle potiče i kako je čuvano, ne može se razumno tvrditi da rizik nije postojao samo zato što štetnost proizvoda nije laboratorijski dokazana. Odsustvo dokaza o identitetu i ispravnosti preparata ne smije se pretvoriti u pretpostavku njegove bezbjednosti”, navode iz Ljekarske komore.
Dodaju da je jednako neprihvatljivo olako zaključivanje o nepostojanju umišljaja.
“Poznato je da je nabavljač svjesno trgovao lijekom bez dozvole. Poznato je da je preparat poticao iz nekontrolisanog izvora i da je nezakonito unesen u zemlju. Poznato je i da ga je Kušnereva, bez licence i bez provjerljive dokumentacije, svjesno ubrizgavala pacijentkinjama radi zarade.
Za profesionalnu i javnozdravstvenu osudu nije potrebno dokazati da su učesnici željeli da pacijentkinjama nastupe zdravstvene posljedice. Suština je u tome što su znali za okolnosti u kojima postupaju i, uprkos očiglednom riziku, nastavili sa nabavkom, prodajom i primjenom preparata. Takve okolnosti zahtijevaju ozbiljnu ocjenu svijesti o riziku i pristajanja na taj rizik, a ne njegovo unaprijed relativizovanje”, piše u saopštenju, javlja CdM.
Ističu da Komora ne prejudicira konačnu krivičnu odgovornost, o kojoj odlučuju nadležni organi.
“Međutim, Komora ima pravo i obavezu da jasno kaže da opisano postupanje predstavlja nesumnjivo, svjesno i nedopustivo ugrožavanje javnog zdravlja.
Pretpostavka nevinosti nije pretpostavka bezbjednosti. Licenca nije birokratska formalnost. Kontrolisani lanac nabavke lijeka nije suvišna procedura. Pacijent nije sredstvo za provjeravanje da li je preparat ispravan, a ljudsko tijelo nije prostor za eksperiment radi privatne zarade”, navodi se u saopštenju.
Navode da svako ko je učestvovao u nabavci, prodaji i primjeni takvog preparata mora odgovarati u skladu sa svojom ulogom.
“Pravosudni sistem koji ove činjenice ne cijeni potpuno, ozbiljno i u njihovoj međusobnoj vezi rizikuje da očigledno opasno ponašanje pretvori u prihvatljiv obrazac i da, umjesto zaštite pacijenata, pruži opravdanje onima koji su njihovo zdravlje podredili zaradi”, zaključili su iz Ljekarske komore, piše CdM.