Branka Milić: Nemam šta da tražim u sudu

Ona je za Dan rekla da se u sud neće vraćati i da niko od nadležnih iz Srbije s njom nije pričao o eventualnom izručenju.

Milić ističe da je notorna neistina da se nakon napuštanja sudnice podgoričkog Višeg suda do srpske ambasade prevezla automobilom Skupštine Crne Gore i da tu svoju tvrdnju može potkrijepiti zapisima sa video-kamera.

Podsjeća da do današnjeg dana nije dobila rješenje o određivanju pritvora koji joj je sudija Suzana Mugoša odredila u odsustvu i u vremenu kada je nad njom sprovođena mjera nadzora. Iz tog razloga je spriječena da kao stranka u postupku podnese žalbu na nezakonito rješenje.

“Ja sam apsolutno nevina osoba i kao takva ne vidim razlog da i dalje izigravam dekor u jednoj besramnoj priči. Ako već treba da mi se sudi, onda ova država treba da mi obezbijedi suđenje kakvo mi se garantuje međunarodnim odredbama o ljudskim i građanskim pravima i Ustavom Crne Gore”, kazala je Milić.

Kako je rekla, neistina je da je pobjegla iz sudnice u toku glavnog pretresa, već je iz sudnice izbačena od strane sudskog vijeća, a u sudnici ponižavana i uskraćivana u svom pravu da se o konkretnom slučaju pravično raspravi i odluči pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, da joj se sudi pošteno i u razumnom roku i da konačnu odluku o optužnici donese sud u skladu sa zakonom i izvedenim dokazima bez uticaja, miješanja, podsticanja i prejudiciranja ishoda sudskog postupka.

“Sudnicu sam toga 23. decembra neometano napustila, uz obrazloženje da neću više da trpim torturu, politički, pravni, procesni, psihički i fizički progon, šikanu i diskriminaciju koju na meni više od dvije godine upražnjava SDT u simbiozi sa UP SKP, SPO i CB i Višim sudom u Podgorici. Ta tortura je pomenutog dana kulminirala javnim iznošenjem moje medicinske dokumentacije”, rekla je Milić.

Neistina je, dodaje, i da je po izlasku iz Višeg suda otišla u ambasadu Srbije, već je produžila do Erste banke, a potom otišla do taksi stanice u centru Podgorice, a zatim u ambasadu.