Svima nam je poznat taj osjećaj. Čitate knjigu, otvarate kovertu ili nešto slično, i eto ga: iznenadan oštar bol. Vidite i kapljicu krvi i shvatate da ste se upravo posjekli na papir.

Papir djeluje nježno i bezazleno, a opet, na njega ne samo da možete da se posječete, nego te posjekotine bole više nego što biste očekivali i zarastaju danima.

Ako ste se nekad pitali kako je moguće da te sitne ranice toliko bole, evo odgovora.

Jedan od razloga za to je činjenica da papirom obično posječemo prst.

"Nervne završetke imamo po čitavom tijelu, ali na onim delovima tijela koji prave fine pokrete i osetljivi su, kao što su recimo usne ili jagodice prstiju, ima ih više", kažre dr Hejli Goldbah za "Dejli mejl".

Ovo možete jednostavno da testirate. Razdvojite spajalicu tako da dobijete dva "šiljka" na maloj udaljenost. Ako ih prislonite na prst, moći ćete jasno da razlikujete osjećaj na dva različita mjesta. Ali, ako vam ih neko nasloni na leđa, biće vam teže da raspoznate gde je koji "ubod". (Ovo ne važi ako krvnički zabijete sebi spajalicu u bilo koji drugi dio tijela.

"Osjećaji se razlikuju u prstu i leđima jer je gustina nervnih završetaka u ovim djelovima tijela različita", kaže dr Goldbah.

Još jedan razlog za bol je i to što papirom obično posečemo šaku, a šake koristimo sve vrijeme što znači da se ova sitna posjekotina stalno ponovo "otvara".

I, treći razlog je papir. Iako deluje sasvim glatko, kad biste ivicu papira pogledali pod mikroskopom, vidjeli biste da je nazubljena, kao testerica, tako da ni posjekotina nije "čista" već nepravilna.

Uz to, mikroskopski tragovi materijala od kojeg je napravljen papir mogu da završe u ranici, podstičući zapaljenski proces. Zbog toga je važno da posjekotinu operete koristeći mlaku vodu i malo sapuna.

Kako zarastaju posekotine

Posjekotine i sitne ogrebotine su dio naše svakodnevice. Ponekad su toliko sitne da ne možemo čak ni da se sjetimo kako smo se povredili. Ipak, i te sasvim sitne povrede mogle bi da budu kobne, da naše tijelo nema fantastičnu moć zacjeljivanja.

Pa, evo kako to funkcioniše...

Posječete se. I svega koju sekundu nakon toga, "pale" se odbrambeni mehanizmi. Kad nam je površina kože oštećena na bilo koji način, povrijeđeni krvni sud šalje signal da su na tom mjestu potrebni trombociti.

Trombociti se onda brzo skupljaju na mjestu povrede, grupišu se tako da formiraju mini ugrušak, koji sprječava dalji gubitak krvi. Kako vrijeme prolazi, taj ugrušak se suši i pretvara se u krastu.

Nakon što je rana zatvorena, krvni sud se opet malo širi, da bi se poboljšala cirkulacija i da bi do mjesta povrede stigli neophodni nutrijenti i kiseonik, a bela krvna zrnca "stižu" i grupišu se u blizini da bi preduprijedila eventualnu infekciju, piše WebMD.

Zatim se na mjestu povrede grupišu krvna zrnca, uključujući i eritrocite snabdjevene kiseonikom, da bi potpomogla izgradnju tkiva i proces zacjeljivanja.

Tokom vremena, novo tkivo očvrsne, a mjesto povrede najkasnije za tri mjeseca izgledaće kao da se ništa nije ni dogodilo.