Gradonačelnik Podgorice dr Miomir Mugoša za MONDO govori o razlozima odustajanja od rekonstrukcije zatvorenog bazena i pretvaranja istog u sportsku dvoranu, neuskladivosti želja i mogućnosti u vezi sa gradnjom novih bazena...
„Brojno stanje“ bazena u Podgorici i odustajanje od renoviranja starog zatvorenog plivališta SC Morača, bila je minulih dana jedna od omiljenih tema u kampanji uoči lokalnih izbora u Glavnom gradu. Na sve sa nadovezao i apel zvanično najboljeg sportiste Crne Gore u minuloj godini, Nikole Janovića, koji je u intervjuu za MONDO upozorio da je kvalitet crnogorskog vaterpola moguće održati samo izgradnjom novih bazena i obnovom starih.
Najpozvaniji da odgovori na pitanja da li se na planu izgradnje i rekonstrukcije plivališta u Podgorici moglo više i bolje, odnosno koliko je urađeno u prethodnoj deceniji i od kojih projekata se i zbog čega odustalo, svakako je gradonačelnk dr Miomir Mugoša.
Zbog čega je odlučeno da se Stari bazen pretvori u sportsku dvoranu?
„Troškovi eksploatacije velike dvorane SC Morača su izuzetno veliki. Glavni grad svake godine za korišćenje ove dvorane od strane gradskih sportskih kolektiva, izdvaja preko 700.000 eura za besplatne trenažne termine i takmičarske procese. To je naša podrška klubovima zbog izuzetno teške ekonomske situacije. Glavni grad ne ubira nijedan cent od reklama, TV prava i drugih oblika prihoda koji se ostvaruju u našim sportskim objektima, već smo dali mogućnost klubovima da zarade kako bi bili rasterećeniji u ovakvoj ekonomskoj situaciji. Mi smo utrošili nekoliko miliona za renoviranje te dvorane uoči Evropskog prvenstva u košarci. Prije 2000. godine ona nije bila klimatizovana, mečevi su prekidani zbog kondezacije, oluci su bili okrenuti prema unutra... Ali, ona je stara 30 godina i strahovito je skupa za održavanje. Da bi tu situaciju prevazišli, smanjili i gradu i klubovima ogromne rashode, odlučili smo se da napravimo kompletnu projektnu dokumentaciju da se stari zatvoreni bazen preuredi u malu sportsku dvoranu.Ideja je da se dvorana sagradi investicijom svih klubova i njihovih sponzora. Cijena projekta je 3.3 miliona eura a dobili bi salu sa 1,900 fiksnih i još 250 teleskopskih sjedišta, funkcionalnu za trenažne i takmčarske programe za sve članove porodice SD Budućnost.“
S obzirom na najavljene planove da grad dobije pet kvalitetnih bazena, zašto se odustalo od rekonstrukcije zatvorenog bazena i zašto se do sada nije ulazilo u investiciju građenja novog zatvorenog plivališta?
„Zatvoreni bazen SC Morača nema dimenzije olimpijskog. Nešto je uži i nakon uvida u njegovo stanje i informisanja o tome šta je sve bilo potrebno učiniti, bilo je jasno da tu nije riječ o rekonstrukciji starog već gradnji novog bazena. Kada je riječ o gradnji novog, mi imamo naše idejno rešenje koje je inkorporirano u detaljni urbanistički plan, tzv južni dio SC Morača. Nismo išli dalje od idejnog rešenja jer tada kada smo radili dokumentaciju, 2011. godine, vidjeli smo da, bez obzira kakav bi bio krov na tom bazenu, on bi mogao da se izgradi i opremi za minimum 12 do 14 miliona eura. Procjena je bila da imamo mnogo prečih poslova koji su u interesu građana, nego što je ta ogromna investicija. Potrebe moramo uskladiti sa mogućnostima. Naše opredjeljenje je zato da pokušamo da kroz privatno-javno partnerstvo ili privatne investicije nađemo neko rješenje. Jedno od njih je gradnja malog zatvorenog bazena koji je upravo započela kompanija Čelebić u Donjoj Gorici“.
Uz dva postojeća otvorena, bazen u Donjoj Gorici je treći od pet koji ste najavljivali...
„Pokušavali smo da tokom izgradnje sportske dvorane u okviru komleksa Univerziteta animiramo investitore iz zemlje i inostranstva da se izgradi zatvoreni bazen u kompleksu park šume Tološi. Za sada nemamo pouzdane podatke da bi bilo takvog interesovanja. Imamo potpuno spremnu idejnu dokumentaciju i za otvoreni bazen na sportskom kompleksu na Starom aerodromu. Imali smo već ozbiljne razgovore sa nekim investitorima iz Rusije oko tog projekta. Tu imamo ogroman prostor i mogli bi da udovoljimo interesovanju privatnih investitora koji su ulagali u komleks. Plivalište na Starom aerdoromu je možda i potrebnije od zatvorenog bazena na obali Morače, zbog ogromnog broja stanovnika u tom djelu grada.“
Postoji li rješenje da se potreba za zatvorenim bazenom u kojem bi mogli da igraju vaterpolo mečevi zadovolji sa manjom, odnosno investicijom koja bi bila prihvatljiva za Glavni grad u ovakvim ekonomskim uslovima?
„U bliskom periodu, mogu se razmotriti mogućnosti za natkrivanje otvorenog bazena montažno-demontažnim elementima. To bi koštalo ne manje od pola miliona eura. Mislim na manji bazen SC Morača, koji bi se tako mogao koristiti ljeti kao otvoreni a zimi kao natkriveni. On je dimenzija 33 sa 25 metara i imao bi takmičarsku funkciju. Realizacijom tog projekta stvorila bi se mogućnost da se konačno formira i vaterpolo klub Budućnost. Realizacija tog projekta bila bi i dobra animacija za druge, imajući u vidu stanje bazena na našem primorju“.
Da li je, pod uslovima u kojima se očekuje poslovanje Javnog preduzeća, ijedan od projekata zatvorenog bazena bio samoodrživ?
„Ljudi su uglavnom jako slabo obaviješteni o tome koliko je skupo održavati bazen u funkcionalnom stanju. Jedan je poduhvat sagraditi bazen a sasvim drugi izvesti da objekat ostvari ekonomsku samoodrživost. Takav sportski objekat zahtijeva rad u obje „smjene“ da bi poslovao na način da ne zahtijeva da ga grad ili država stalno dotiraju.
Ne možemo se više ponašati tako da država izgradi sportski objekat i onda stalno finansira njegovo održavanje i korišćenje. Zato su idealne kombinacije privatnog i javnog partnerstva. Investitor se u takvom aranžmanu rješava velikog troška u cijeni zemljišta na kojem gradi a dobra okolnost je i u tome što su vlada i parlament obezbijedili jeftiniju izgradnju sportskih objekata jer se na njih ne plaćaju komunalne takse“.
Spočitava vam se da niste do kraja održali obećanje o gradnji bazena u Podgorici. Da li je najava gradnje pet bazena bila rezultat zanosa nakon trijumfa vaterpolo reprezentacije u Malagi ili nečeg drugog?
„Svim ozbiljnim ljudima je jasno da smo imali onaj trend ekonomskog rasta kakav smo u vrijeme trijumfa reprezentacije na prvenstvu Evrope, sada bi sigurno imali i još dva bazena u vlasništvu grada a na korišćenje svih građana. Imali smo jako dobre savjetnike na ovim projektima, najveću svjetsku frmu koja se bavi gradnjom bazena kao što je Mirta, koja nam je radila i ova dva koja smo napravili. Preko 5,5 miliona eura potrošili smo za za izgradnju dva bazena sa potrebnim sadržajem. Grad prije toga nije imao nijedan koji je zadovoljavao nove svjetske standarde. Dakle, sada imamo jedan standardni za vaterpolo i plivanje i jedan olimpijskih dimenzija. To što neko pokušava da omalovaži ovaj poduhvat i ubijedi građane da to što se vidi ne postoji, poseban je fenomen. To je umijeće naših tzv. „objektivnih i nezavisnih“ medija koji dezinformišu one građane koji nisu imali priliku da dođu na otvorene bazene SC Morača gdje u toku ljetne sezone bude 20.000 posjetilaca“, zaključio je Mugoša.