Dok se demonstranti sukobljavaju sa policijom širom Francuske, jedna građanka pokušala je sama da spriječi pljačkaše da provale u prodavnicu, dok grupe mladih i maloljetnika masovno koriste haos za upade u radnje.
Tokom nereda u Francuskoj, dok su se demonstranti sukobljavali s policijom, snimljen je prizor u kojem jedna građanka sama pokušava da spriječi plačkaše da provale u prodavnicu.
Ipak, dok je pažnja bezbjednosnih snaga bila na barikadama, grupe mladih i maloljetnika iskoristile su haos za masovne pljačke.
U Parizu četvrtinu uhapšenih čine upravo maloljetnici, a na meti su se našli butici, prodavnice tehnike i sportske opreme. Samo u Marselju opljačkano je više od 300 radnji, dok su u Lionu izgrednici koristili skutere i trotinete kako bi što brže odnijeli plen.
Dok zapadne zemlje primjenjuju taktiku smirivanja mase, francuska policija na proteste odgovara brutalnom silom jer se još od Napoleona posmatra kao instrument vlasti, a ne servis građana.
Za razliku od ostatka Evrope, gdje se sa demonstrantima pregovara, francuske vlasti barikade vide kao direktan udar na državu i red uspostavljaju silom.
Ova doktrina dovodi do upotrebe izuzetno opasnih sredstava, poput bacača gumenih metaka i šok-bombi od 160 decibela, koji redovno izazivaju teške povrede, gubitak vida i amputacije.
Budući da se u Francuskoj zakoni često donose bez konsenzusa, građani u ulici vide jedino oruđe za borbu, što stvara začarani krug: brutalnost policije radikalizuje demonstrante, a vlast na to odgovara još žešćom primjenom sile.