Dok Rusija na izborima utvrđuje Putinovu vlast, zapadni obaveštajci upozoravaju da bi Moskva odmah nakon glasanja mogla da pokrene novu mobilizaciju i testira sam NATO savez.
Rusija ovog vikenda održava prve parlamentarne izbore od početka invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine. Iako u samoj zemlji malo ko očekuje bilo kakvo političko iznenađenje, zapadne obavještajne službe, analitičari i evropski lideri sa velikom strepnjom prate glasanje.
Za njih ključno pitanje nije ko će pobijediti na izborima za 450 poslanika Državne dume, već šta će Vladimir Putin uraditi odmah nakon zatvaranja birališta, kada je riječ o ratu u Ukrajini, novoj mobilizaciji i mogućem direktnom zaoštravanju odnosa sa NATO savezom.
Izbori pod potpunom kontrolom Kremlja
Sistem vlasti u Rusiji funkcioniše kao kontrolisana demokratija, u kojoj predsjednik ima ogromna ovlašćenja, pa se očekuje da će novi saziv parlamenta ponovo biti pod dominacijom vladajuće Jedinstvene Rusije i stranaka koje podržavaju vojne poteze Moskve.
Lider Komunističke partije Genadij Zjuganov potvrdio je da u Dumi postoji stopostotna saglasnost o ratu, naglasivši da su sve stranke jednoglasno izglasale više od 170 zakona kojima se podržava specijalna vojna operacija.
Za Kremlj ovi izbori služe kao demonstracija unutrašnje podrške Putinu, ali i kao odskočna daska za oko 200 ratnih veterana iz Ukrajine koji se kandiduju.
S druge strane, jedina registrovana antiratna stranka Jabloko uklonjena je sa izborne liste odlukom Vrhovnog suda, što analitičari tumače kao zabrinutost vlasti da bi antiratna poruka i zahtjev za mirom mogli privući veliki broj birača, posebno među mladima.
Šta sledi u Ukrajini: Nova mobilizacija ili žestoki udari?
Dok ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski tvrdi da obavještajne procjene ukazuju na to da bi Moskva poslije izbora mogla da pozove još oko 300.000 ljudi u novu masovnu mobilizaciju, zapadni analitičari smatraju da bi Putin mogao da izbjegne tako rizičan politički potez koji izaziva nezadovoljstvo i izvlači radnike iz ekonomije.
Umjesto javno proglašene mobilizacije, vjerovatnije je da će se Kremlj odlučiti za tihi, fazni prijem ljudstva ili da će se tokom zime prvenstveno osloniti na masovne raketne i dronske napade na ukrajinsku energetsku, vodovodnu i kanalizacionu infrastrukturu kako bi slomio moral u gradovima.
Istovremeno, posljedice rata sve više osjećaju i sami građani Rusije, gdje napadi ukrajinskih dronova na rafinerije izazivaju povremene nestašice goriva, dok rast cijena i inflacija sve teže pogađaju svakodnevni život.
Da li Rusija sprema test za NATO?
Paralelno sa izbornim procesom, u evropskim bezbjednosnim krugovima vlada alarmantna atmosfera.
Poljski premijer Donald Tusk i francuski predsjednik Emanuel Makron upozorili su na obavještajne podatke koji sugerišu da bi Rusija u narednim mjesecima mogla da pokrene napade dronovima ili raketama na teritoriju NATO-a, kako bi testirala Alijansu i pokazala da je Član 5 o zajedničkoj odbrani više teoretski nego praktičan.
Šef češke bezbjednosne službe Mihal Koudelka izjavio je da bi scenario ruskog testa mogao da uslijedi za nekoliko mjeseci, a ne godina, pri čemu bi mogao da uključi ograničeni upad na teritoriju NATO-a koja se graniči sa Rusijom, provokacije pod lažnom zastavom ili masovnu kampanju uticaja.
Zbog toga Rusija ubrzano širi vojnu infrastrukturu duž granice sa Finskom i Skandinavijom, a obavještajni podaci pokazuju da dio novoizgrađenih tenkova T-90M ne šalje odmah na front u Ukrajinu, već ih zadržava u rezervi na istočnom krilu Alijanse.
Hibridni rat i taktika sabotaža širom Evrope
Iako zvaničnici baltičkih zemalja pozivaju na oprez u javnim istupima kako se ne bi širila panika koja ide naruku Moskvi, svi obavještajni šefovi saglasni su da će se ruska kampanja sabotaža u Evropi dodatno intenzivirati.
Strategija Kremlja opisuje se kao eskalacija radi deeskalacije, čiji je cilj pritisak na slabe tačke u zapadnim društvima kako bi se smanjila podrška Ukrajini i unio razdor među članice NATO-a.
Učestali napadi na željezničku infrastrukturu, objekte namjenske industrije, kao i incidenti poput pojave naoružanog drona na aerodromu u Lajpcigu, ukazuju na prelazak sa nasumičnog širenja panike na direktne udare na zapadnu vojnu i privrednu infrastrukturu.
Time se preopterećuju resursi zapadnih obavještajnih službi, koje svaki požar ili kvar moraju da istražuju kao potencijalni teroristički napad, čime se politički pritisak na Zapad nastavlja i nakon zatvaranja biračkih mjesta u Rusiji.