Najava isporuke američkih raketa preko turske teritorije, poziv na moratorijum u Crnom moru i pad uvoza ruske nafte dodatno zaoštrili odnose Erdogana i Putina
Moskva je posljednjih dana dobila nekoliko neprijatnih poruka iz Ankare, sa kojom je posljednjih godina nastojala da održava bliske odnose. Potezi Turske prema Ukrajini otvaraju nova pitanja o budućnosti odnosa Vladimira Putina i Redžepa Tajipa Erdogana.
Jedan od najznačajnijih poteza je najava da bi Ukrajina mogla dobiti američke raketne sisteme ATACMS, čiji domet iznosi oko 300 kilometara, kao i dodatne sisteme protivvazdušne odbrane i projektile.
Prema navodima ukrajinskog portala Militarnyi, paket bi mogao uključivati 70 balističkih raketa M39 ATACMS, 12 lansera M270 MLRS, kao i veliku količinu artiljerijske municije.
Moskva traži objašnjenje od Ankare
Rusko Ministarstvo spoljnih poslova zatražilo je od SAD i Turske objašnjenje u vezi sa mogućim transferom američkog naoružanja Ukrajini preko turske teritorije.
Portparolka ruskog Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova upozorila je da bi takva isporuka mogla negativno uticati na odnose Moskve sa Vašingtonom i Ankarom.
Turska, međutim, poručuje da ne planira da Ukrajini isporučuje oružje turske proizvodnje. Istovremeno, Ankara ostavlja mogućnost tranzita američkog naoružanja koje je već proizvedeno u Turskoj na osnovu licencnih sporazuma sa SAD.
Ankara traži moratorijum u Crnom moru
Dodatni problem za Moskvu predstavlja poziv turskog ministra spoljnih poslova Hakana Fidana Rusiji i Ukrajini da uvedu moratorijum na napade na brodove u Crnom moru.
Moskva je taj predlog odbacila, uz ocjenu da bi takav dogovor više odgovarao Ukrajini. Rusija je posljednjih dana pojačala napade na ukrajinske brodove i luke, uključujući objekte na Dunavu, preko kojih Kijev izvozi značajan dio žitarica.
Istovremeno, uvoz ruske nafte u Tursku, posebno preko crnomorskih luka, značajno je smanjen.
Rusija strahuje od gubitka uticaja
Potezi Ankare izazivaju sve veće nezadovoljstvo u Moskvi, gdje pojedini analitičari smatraju da Turska pokušava da ojača svoju poziciju u Crnom moru i na Bliskom istoku.
Posebnu pažnju privlači i vojna saradnja Turske sa Pakistanom i Saudijskom Arabijom, koju pojedini ruski mediji već nazivaju svojevrsnim „muslimanskim NATO-om“.
Sve to ukazuje na složeniju poziciju Moskve u regionu, dok Ankara nastoji da istovremeno zadrži ulogu posrednika između Rusije i Ukrajine i ojača vlastiti vojni i geopolitički uticaj.