Nekada četvrto najveće jezero na svijetu danas gotovo ne postoji: Njegov nestanak ostavio katastrofalne posledice

Aralsko jezero, nekada četvrto najveće jezero na svijetu, izgubilo je više od 90 odsto svoje površine, pretvarajući se u jednu od najvećih ekoloških katastrofa modernog doba.

Jezero, koje se nalazi između Uzbekistana i Kazahstana, nekada je zauzimalo više od 68.000 kvadratnih kilometara, dok danas ima svega oko 3.500. Umjesto jedinstvenog vodenog prostranstva, ostala su četiri manja jezera.

Do isušivanja je došlo nakon što je tokom sovjetskog perioda voda iz rijeka Amu Darje i Sir Darje preusmjerena za navodnjavanje, čime je prekinut dotok koji je održavao jezero.

Na mjestu nekadašnjeg dna nastala je slana pustinja Aralkum, koja se prostire na više od četiri miliona hektara. Povećan salinitet doveo je do nestanka brojnih biljnih i životinjskih vrsta, dok su mnoge ptice i ribe danas pred izumiranjem.

Nestankom jezera propala je i ribarska industrija, a hiljade ljudi bile su primorane da napuste svoje domove. Poljoprivreda je takođe teško pogođena zbog nedostatka vode, zaslanjivanja zemljišta i širenja pustinje.

Prašinske oluje koje raznose so sa isušenog dna dodatno ugrožavaju zdravlje stanovništva. Zabilježen je porast respiratornih oboljenja, dok je broj oboljelih od anemije višestruko veći nego prije nekoliko decenija.

Isušivanje Aralskog jezera promijenilo je i klimu regiona – zime su postale hladnije, ljeta toplija, a vegetacioni period kraći, što dodatno otežava poljoprivrednu proizvodnju.

Uzbekistan i Kazahstan posljednjih godina pokušavaju da ublaže posljedice sadnjom saksaula, izgradnjom bunara i vještačkih jezera, dok je Kazahstan izgradnjom brane Kok-Aral djelimično obnovio ribarstvo u sjevernom dijelu jezera.

Iako su pokrenuti brojni projekti uz podršku međunarodnih organizacija, stručnjaci upozoravaju da Aralsko jezero i dalje ostaje jedan od najvećih, ali i najzanemarenijih ekoloških problema u svijetu.