Dok su kubanski vojnici ginuli braneći Madura, ruske elitne snage su se povukle bez borbe, a američka operacija razotkrila je pasivnost ruskog kontingenta u Venecueli.
Dok su kubanski vojnici ginuli braneći venecuelanskog predsjednika Nikolasa Madura, ruske elitne snage, poslate da ga štite, jednostavno su nestale bez borbe, piše Euromaidan Press.
Nakon američke operacije u Venecueli postalo je jasno da je ruski kontingent ostavio Madura na cjedilu.
Uloga Moskve dublja nego što se mislilo
Ruski kontingent u Venecueli bio je znatno veći i uticajniji nego što se ranije pretpostavljalo. Činilo ga je više od 120 pripadnika povezanih s elitnom ruskom Glavnom obavještajnom upravom (GRU), čime je brojčano nadmašio čak i kubanske snage direktno zadužene za zaštitu Madura.
Dok je Kuba režimu pružala dugogodišnje kontraobavještajno iskustvo, Rusija je obezbjeđivala tehnološku okosnicu: instruktore za dronove, timove za signalno obavještavanje i jedinice za elektronski nadzor. Mnogi od njih imali su borbeno iskustvo iz Ukrajine, uključujući veterane bivše grupe Vagner. U praksi, ruski operativci predstavljali su posljednji odbrambeni prsten oko Madura.
Osramoćeni general poslat u egzil
Mnogo toga postaje jasnije kada se pogleda ko je vodio ruske snage. Komandant je bio general Oleg Makarevič, osramoćeni oficir koji je nakon neuspjeha u Ukrajini tiho poslat u Karakas. Makarevič, nekada povezan s grupom Dnjepar koja nije uspjela da ostvari ciljeve u početnoj fazi invazije, smijenjen je nakon niza ruskih katastrofa, od kojih je najpoznatiji gubitak Hersona, jedinog regionalnog centra koji su Rusi uspjeli da osvoje.
Njegovo premještanje u Karakas, podstaknuto optužbama za lažno izvještavanje, nije bilo unapređenje, već način da se skloni. Poruka Moskve bila je jasna: Venecuela nije prioritet, već poligon za marginalizovane komandante, gdje će se uticaj održavati jeftino i uz minimalan rizik.
Američka operacija razotkrila rusku pasivnost
Kada su američke snage krenule u akciju, rusko osoblje nije pružilo nikakav otpor, piše Euromaidan Press. Nije bilo koordinisane odbrane, pokušaja obezbjeđivanja ključnih lokacija niti saradnje s venecuelanskim jedinicama. Američki ministar odbrane kasnije se našalio da ruski sistemi protivvazdušne odbrane „nijesu radili baš najbolje“.
Čim su se američke Delta snage približile, ruski kontingent se povukao, napustio položaje i prekinuo svaku radio-komunikaciju. Kao rezultat, dok su Kubanci pretrpjeli teške gubitke braneći Madura do samog kraja, među žrtvama nije bilo nijednog Rusa — ne zbog vojne genijalnosti, već zato što su u potpunosti izbjegli borbu.
Evakuacija nedjeljama prije napada
Još u posljednjoj nedjelji decembra, više od nedjelju dana prije američke akcije, Rusija je počela tiho da evakuiše porodice svojih diplomata iz Venecuele. Svjedoci su izvještavali o konvojima diplomatskih vozila u blizini ruske ambasade u Karakasu, a obavještajni izvori potvrdili su da su interne procjene ruskog Ministarstva spoljnih poslova bile izuzetno pesimistične. Moskva je očigledno predvidjela eskalaciju i unaprijed izabrala povlačenje umjesto sukoba.
Iako su neki ruski savjetnici i porodice povučeni, njihov komandant nije dobio dozvolu za odlazak. General Makarevič mjesecima je tražio premještaj, strahujući od hapšenja ili izručenja, ali je rusko rukovodstvo sve njegove molbe odbilo. Čak i nakon Madurovog zarobljavanja, njegovi apeli za evakuaciju bili su ignorisani.