Si Đinping, vrhovni lider Kine, oslanja se prvenstveno na svoju sposobnost da uguši svako neslaganje naroda sa svojom politikom.
Si Đinping, vrhovni lider Kine, oslanja se prvenstveno na svoju sposobnost da uguši svako neslaganje naroda sa svojom politikom.
On je navodno izvukao milijarde iz vladinih fondova kako bi stvorio "orvelovsku" digitalnu nacionalnu bezbijednosnu mrežu kako bi otkrio i suzbio kritike na račun sebe i Komunističke partije, prenosi britanski "Telegraf". Ali to nije uspjelo, prema komentaru britanskog "The Telegrapha". Pokazalo se da je koronavirus preozbiljan i čak ni najstroži karantin više ne mogu da utišaju vapaje potlačenih građana Kine.
Kada je doktor Li Venliang prvi put objavio izbijanje kovida na internetu u decembru 2019. godine, kineske vlasti su ga optužile za širenje "subverzivnih izmišljotina". Približno tri nedelje nisu primjenjivane mjere zaključavanja. Neposredno pre “smrti” od virusa, rekao je novinarima da “zdravo društvo ne bi trebalo da ima samo jedan glas“. Dok je cenzura bila obuzdana, društveni mediji su nakratko bili preplavljeni izrazima solidarnosti sa Lijem. Tri godine kasnije, uprkos drakonskim mjerama “tvrdog zaključavanja” koje je promovisao sam Si, koronavirus nastavlja da se širi, dok društveni mediji sve efikasnije projektuju glasove neslaganja. Sada su ljudi na ulicama.
Napetost se jača već mjesecima. Prošlog mjeseca, Peking je bio pod strogim obezjbeđenjem uoči kongresa Komunističke partije. Međutim, dogodilo se nešto krajnje neobično – društvenim mrežama su počeli da kruže video snimci na kojima se na mostu u Pekingu vide transparenti koji pozivaju na štrajkove studenata i radnika i pozivaju kineske građane da budu “građani, a ne robovi”. Takođe, poruke na transparentima pozivale su na smjenu Sija, nazivajući ga “diktatorom i nacionalnim izdajnikom”. Još u aprilu, iz Šangaja su se pojavili video snimci stanovnika blistavih stambenih kula koji vrište u noć, izražavajući svoj očaj i bijes zbog Sijeve nemilosrdne politike zatvaranja. Sada je nivo zaraze koronavirusom širom Kine oborio prethodne rekorde, a Šangaj je ponovo centar krize.
Proteklih dana eskalirali su protesti zbog požara u dijelimično zatvorenoj zgradi u Sinđangu u kojem je poginulo oko 10 ljudi. Demonstranti u Šangaju svoju situaciju doživljavaju kao "simbol opšteg komunističkog ugnjetavanja" i traže slobodu i ukidanje karantina ne samo za Sinđang, već i za cijelu Kinu, kao zbacivanje Partije i samog Sija sa vlasti.
Ovaj razvoj događaja je uslijedio samo mjesec dana nakon partijskog kongresa na kojem je Si dramatično konsolidovao svoju vladavinu. Protesti mogu ukazivati na to da Si neće moći da održi svoju vladavinu onoliko dugo koliko se nada. Kineski lider je nedavno govorio o “politici koja je naklonjena ljudima“ i potrebi da se promoviše ”zajednički prosperitet“, ali izgleda da je dostignuta tačka preokreta i kineskom narodu je svega dosta. I dok se u sjedištu Komunističke partije u Pekingu proglašava Maova naredba da se “služi narodu”; demonstranti u Šangaju traže od svojih lidera upravo to, jasno stavljajući do znanja da žele demokratiju umjesto diktature.
Društveni nemiri su počeli da izbijaju i u drugim velikim gradovima, uključujući Vuhan i Peking, gdje su studenti održali velike antirežimske proteste na univerzitetima u "Pekingu" i "Cinghua", neizbježno evocirajući sjećanja na ulogu studenata u masakru na Trgu Tjenanmen 1989. godine.
Si je započeo svoju decenijsku vladavinu govoreći o benignoj ulozi Kine, gde bi saradnja između zemalja bila od koristi svima. U ovoj "prodaji magle" kako navode strani mediji, Sijev obavještajni aparat i sile uticaja iskoristili su podmitljivost i neznanje Zapada da bi postigli široki prodor liberalnih političkih elita i njihove ključne nacionalne infrastrukture. Međutim, Sijevo agresivno postupanje sa koronavirusom je otuđilo ne samo kineski narod već i demokratije i partnere širom sveta. Međunarodna zabrinutost zbog kineskih ambicija dramatično je porasla, osim među saveznicima kao što su Rusija, Sirija i Severna Koreja.