Stručnjak za vojnu strategiju je otkrio koje taktike su koristili ukrajinski vojnici.
Da bi se izveli 'jaki prodori' nisu dovoljni samo drskost, brzina i odlučnost. Prije svega, važno je imati dobru inteligenciju i uočiti povoljnu priliku za izvođenje ovih operacija u ratu u Ukrajini. U slučaju oslobođenja Harkovske oblasti, prilika se ukazala kada su Rusi povukli svoje elitne padobranske jedinice ka Hersonu, ostavljajući na svojim položajima proređene rezerviste, piše u svojoj analizi Goran Redžepović za Telegram.
Zatišje prije oluje ili zimskog raspusta?
Osim pojedinačnih ruskih pokušaja prodora na liniju fronta u Donjeckoj oblasti, većina ostalih aktivnosti na borbenoj liniji razdvajanja svodi se na artiljerijske duele i borbeno izviđanje. Takođe, ostaju nepromijenjeni ruski napadi na kritičnu infrastrukturu, sa ciljem terorisanja građana Ukrajine na dijelu slobodne teritorije.
Osim na mjestima sukoba u Donjeckoj oblasti, ruske inžinjerijske jedinice uspostavljaju odbrambene položaje i na drugim djelovima fronta. Utvrđivanje lijeve obale Dnjepra i prilaza poluostrvu Krim bili su prioritet dok je trajala ukrajinska ofanziva na Herson. Posle prebacivanja ukrajinskih oklopno-mehanizovanih brigada iz Hersonske oblasti, počelo je uređenje ruskih odbrambenih linija u Zaporožju.
Prva linija odbrane je na samoj liniji podjele. Druga odbrambena linija je zasnovana na magistralnom putu M14, koji ide u pravcu istok-zapad od Nove Kahovke do Melitopolja, u dužini od oko 140 kilometara. Najveći dragulj ruskog osvajanja – Krim, već je izgradio sistem utvrđenja na samom prelazu poluostrva. Dakle, u slučaju ukrajinskog prodora preko Dnjepra ili iz Zaporožja, oslobodioci bi pred sobom imali najmanje tri pojasa odbrambenih objekata koje bi morali da savladaju.
Ofanzivne operacije prema susjedima
Međutim, ni na sjevernom dijelu Luganskog fronta Rusi ne sjede skrštenih ruku. Za prevoz građevinskog materijala za uređenje odbrambenih položaja na zapadnim prilazima mjestu Svatove angažovano je više desetina rekviriranih civilnih teretnih vozila. Na suprotnoj strani Ukrajinci uređuju odbrambene linije na granici sa Bjelorusijom. Podižu se armiranobetonski bunkeri uz masovno minsko-eksplozivno blokiranje mogućih taktičkih linija napada sa sjevera, iz Bjelorusije.
Ovo je vrijedan pokazatelj koji pokazuje da Zajedničke snage Ukrajine ne planiraju da izvode ofanzivne kopnene operacije protiv svog sjevernog susjeda. Takođe, dio granice sa Rusijom je još ranije bio utvrđen poljskim utvrđenjima. U istoriji ratovanja poznate su mnoge odbrambene linije, od Kineskog i Hadrijanovog zida do Mažinoovih i Zigfridovih linija.
Kako je pala neosvojiva belgijska tvrđava
U principu, postoje dva načina da se prevaziđu uspostavljene odbrambene linije. Prvi je zaobilaženje. To je ono što su Njemci radili u Drugom svjetskom ratu kada su jednostavno usmjerili svoje operacije van dometa moćne Mažino linije francuske odbrane. Drugi način je savladavanje linijskih utvrđenja oružanom borbom. Svaka odbrambena linija je jaka onoliko koliko su jedinice, koje imaju odbrambene položaje, u stanju da brane sve elemente koji čine odbrambeni sistem.
Minsko polje se brzo deminira ako se ne brani vatrom. Protivtenkovski rov se lako savlada ako inženjeri napadačke strane mogu nesmetano da formiraju prelaz. Dakle, u svemu je ključni faktor čovjek. Belgijsku tvrđavu Eben-Emael, na kanalu Albert, sa posadom od 650 ljudi, u proleće 1940. godine zauzelo je samo 85 nemačkih padobranaca. Iako je tvrđava slovila za neosvojivo utvrđenje modernog tipa, pala je za samo dva dana borbe sa elitnim trupama Fallschirmjager.
Posada utvrđenja nije imala odgovor na tadašnje iznenađenje i način djelovanja nemačkih specijalnih snaga. U zoru, 10. maja 1940. godine, vazdušno-desantne trupe Luftvafea sletjele su jedrilicama na krov tvrđave. Dok je posada utvrđenja, zaštićena tonama armiranog betona i zemlje, pasivno čekala na koherentna naređenja, njemački padobranci su gotovo nesmetano uništavali pojedine elemente utvrđenja. Predaja je bila neizbježna, a time i kolaps belgijskog odbrambenog sistema.
Ukrajinski primjer manevarskog ratovanja
U dosadašnjim ofanzivnim operacijama Ujedinjene snage Ukrajine pokazale su neke veoma vrijedne karakteristike. Ako se uporede oslobodilačke operacije Harkovske i Hersonske oblasti, mogu se uočiti značajne razlike u primjeni taktike. Ofanzivne operacije, koje su oslobodile skoro cijelu oblast Harkova, mogu se uzeti kao primjer manevarskog ratovanja, primjenom taktike Thunder Run, ili u prevodu "prodor groma“.
Osnovna karakteristika je prodor manjih borbenih grupa, motorizovanih ili oklopnih, u kolonama prema dubini neprijatelja. Zbog toga se u napadu ne koristi standardni borbeni raspored, već je formacija podređena brzini prodora. Zbog toga se izbjegavaju utvrđena mjesta. Sukob sa odbrambenim snagama se prihvata samo ako je neizbježan. Neprijateljske linije komunikacije i snabdijevanja se presijecaju. Jurišne kolone imaju pojedinačne ili zajedničke krajnje ciljeve koji se prilagođavaju kako se situacija razvija. Promjene su toliko dinamične da neprijatelj nema vremena da organizuje odbranu na novim pozicijama.
Šta je ključno za izvođenje 'munja'
Da bi se izveli "gromoglasni prodori” nisu dovoljni samo drskost, brzina i odlučnost. Prije svega, važno je imati dobru inteligenciju i uočiti povoljnu priliku za izvođenje ovih operacija. U slučaju oslobođenja Harkovske oblasti, prilika se ukazala kada su Rusi povukli svoje elitne padobranske jedinice ka Hersonu, ostavljajući na svojim položajima proređene rezerviste.
Međutim, ne ide uvijek sve po planu. U Prvom čečenskom ratu, Rusi su namjeravali da brzim prodorima oklopnih kolona zauzmu centar Groznog i obezglave čečensko političko rukovodstvo. 131. odvojena mehanizovana brigada krenula je u prodor. Za nekoliko dana ova brigada je izgubila 20 od svojih 26 glavnih borbenih tenkova T-72, 102 od 120 oklopnih vozila i skoro 800 od svojih 1.000 vojnika. Slično se dogodilo i tokom bitke za Vukovar na Trpinjskoj cesti.
Najveći američki neuspjeh taktike "prodora groma” dogodio se u Mogadišu, glavnom gradu Somalije od 3. do 4. oktobra 1993. godine. Američki specijalci pokušali su da iz centra grada otmu vođu pobunjenika Mohameda Faraha Ajdida . Sve se završilo veoma ponižavajuće za elitne američke trupe. Ukupno 18 mrtvih, 73 ranjena i jedan zarobljeni američki vojnik, uz obaranje dva helikoptera, konačan je bilans neuspjele operacije. O svemu tome snimljen je odličan film Crni jastreb.
Nekoliko ne tako uspješnih pokušaja
Međutim, drugi Zalivski rat najbolje svjedoči o uspješnoj primjeni taktike „prodora groma” preko cijelog ratišta, sve do centra Bagdada. Drugi način ofanzivnog dejstva Ukrajinci su demonstrirali u Hersonskoj oblasti. Zbog potpuno drugačijeg kvaliteta ruskih trupa i odbrambene organizacije, taktika "prodora groma“ nije djelovala u Hersonskoj oblasti. Bilo je nekoliko, ne baš uspješnih, pokušaja.
Zato se komanda Ujedinjenih snaga Ukrajine opredijelila za taktiku iscrpljivanja neprijatelja. Izolacija bojnog polja artiljerijskim udarima na rusku odbranu i logističke linije degradirala je sposobnost Rusije da uspostavi uspješnu odbranu. Sve je trajalo skoro tri mjeseca, ali je na kraju urodilo plodom. Rusi su napustili lijevu obalu Dnjepra.
Zimski uslovi ne idu u prilog napadačkim snagama. Da li je moguće izvesti "udare groma” u zimskim uslovima na dobro utvrđenim neprijateljskim položajima? Teoretski da, ako teren dozvoljava brz manevar, a postoji mogućnost prodora unutar odbrambenih linija. Međutim, prethodni ukrajinski pokušaji da probiju dobro utvrđene ruske odbrambene linije nisu bili pretjerano uspješni. Da bi se omekšala dobro organizovana odbrana potrebna je opsežna artiljerijska priprema. Ovo zahtijeva ogromnu količinu granata velikog kalibra. Ovo je problem koji trenutno muči obje zaraćene strane.
Iscrpljujući ionako slabe ruske trupe
Sadašnja aktivnost Ukrajinaca usmjerena je na ruske logističke centre, linije snabdijevanja i mjesta razmještaja mobilisanih rezervista. Dakle, iscrpljenost. Oni pokušavaju da pogoršaju ionako lošu situaciju sa snabdijevanjem ruskih vojnika. Sistematsko uskraćivanje osnovnih potrepština vojnicima na liniji fronta neminovno dovodi do slabljenja borbenih sposobnosti jedinice.
Uz već postojeći nizak borbeni moral ruskih trupa, možda će to stvoriti priliku za izvođenje novih oslobodilačkih operacija. Ukrajinci su pokazali zavidnu sposobnost operativnog maskiranja i demonstrativnog djelovanja, iznenadivši ne samo svoje protivnike, već i sve analitičare.
Ipak, Vojska Ruske Federacije puni rovove mobilisanim trupama. Sadašnja organizacija ruske odbrane po dubini je mnogo veća od prethodnih ofanzivnih operacija. Ipak, niko ne zna koliko je Rusija jaka ili slaba, dok Ukrajinci nisu uzeli svoju mjeru.