Ukrajinski vojnici koji su branili čeličanu Azovstalj nalaze se u zatvoru Olenivka u istočnoj Ukrajini koji kontrolišu ruske trupe. Supruge boraca koji su tamo zatočeni ispričale su kakav teror trpe njihovi muževi!
Anastasija, čiji suprug je bio među braniocima čeličane Azovstalj u Marijupolju, ispričala je kako se osjeća i šta njen muž trpi u ruskog zatvoru Olenivka u istočnoj Ukrajini. Alina je bila druga sagovornica "Kurent Tajma" koja je otkrila da se sa mužem nije čula od njegove poslednje noći u čeličani.
“Sada živimo isključivo od vjere, nade, od planova za budućnost i sjećanja na prošlost“, kaže Anastasija.
Od predaje, Anastasijin muž, njen otac i muž njene sestre, svi branioci Azovstalja, nalaze se u zatvorskom kompleksu Olenivka na teritoriji koju kontrolišu proruske snage u istočnoj Ukrajini. Desetine ukrajinskih ratnih zarobljenika ubijeno je 29. jula u eksploziji u Olenivki za koju se Rusija i Ukrajina međusobno okrivljuju. Ruski zvaničnici kažu da su 53 ratna zarobljenika ubijena i 75 ranjeno u eksploziji, za koju Moskva tvrdi da su je izvele ukrajinske snage koristeći precizne rakete koje su isporučile Sjedinjene Američke Države. Kijev je optužio Ruse da su organizovali eksploziju kako bi prikrili navodna mučenja i pogubljenja zatvorenika na tom mjestu.
Međunarodni komitet Crvenog krsta i Ujedinjene nacije traže pristup mjestu i mogućnost evakuacije ranjenika.
“Cijelo naše postojanje se vrti oko činjenice da su naši najmiliji sada u najstrašnijim uslovima. Mislili smo da ništa ne može biti gore od Azovstalja, ali posle onoga što se dogodilo 29. jula ispostavilo se da postoji nešto gore", rekla je za Radio slobodna Evropa Anastasija.
Alina, čiji je suprug takođe bio u Azovstalju i koji je u Olenivki od sredine maja, rekla je za "Kurent tajm" da se nije čula sa svojim mužem od njegove poslednje noći u čeličani.
“Ne koristimo frazu 'poslednji put'. Poslao je fotografije sebe, svog lica, jer sam željela da ga vidim. Od kada je napustio Azovstalj, nisam imala nikakvu komunikaciju sa njim", navela je Alina.
Iako ni Anastasija ni Alina nisu imale kontakt sa svojim najmilijima u Olenivki, identifikovale su ih na fotografijama i video snimcima postavljenim na ruskim društvenim mrežama.
“Saznala sam iz izvora kao što su ruske Telegram grupe. Mogli ste da vidite kako zatvorenici Azovstala stajali u formaciji na Olenivki. Vidjela sam svog muža, izbliza, zajedno sa ostalima. Onda sam ga na drugom snimku vidjela kako ulazi u trpezariju", kazala je Alina.
Alina i Anastasija su obje aktivne u čet grupama sa porodicama drugih ratnih zarobljenika Azovstalja.
“Oni uopšteno govore o tome kako se ophode prema njihovim rođacima, kako su svi iscrpljeni, izgladneli, kako se hrane dva puta dnevno sitnim porcijama hrane koja se teško može nazvati hranom. Daju im vodu iz potoka. Dozvoljeno im je da se kupaju, mislim, dva puta nedeljno", otkrila je Alina.
Mnogi ruski i proruski zvaničnici imaju poseban “pik” na borce iz Azovstalja, od kojih su mnogi pripadnici ultranacionalističkog puka Azov koji je Rusija nedavno proglasila za terirorističku organizaciju. Predsjednik ruske Državne dume Vjačeslav Volodin ih je u maju nazvao “nacističkim zločincima“ i rekao da ne bi trebalo da budu uključeni ni u kakvu razmjenu zarobljenika. Predsjednik Komiteta za međunarodne poslove Dume Leonid Slucki podržao je ideju da im se sudi ali je onda rekao da Rusija treba da ukine svoj moratorijum na smrtnu kaznu iz 1996. godine.
“Cijeli svijet treba da vidi da ukrajinski nacionalisti zaslužuju samo pogubljenje“, rekao je on.
Ruska ambasada u Londonu je 29. jula na Tviteru navela u postu koji je prekršio “pravila o sadržaju mržnje”, da ”militanti Azova zaslužuju pogubljenje, ali smrt ne strijeljanjem, već vešanjem, jer nisu stvarni vojnici. Oni zaslužuju ponižavajuću smrt“.
Dvije žene i drugi rođaci ratnih zarobljenika Azovstalja u Olenivki kažu da su odlučni da osiguraju da vlada i međunarodna zajednica ne zaborave njihove.
“U Kijevu se održavaju demonstracije tražeći povratak naših heroja. I ne samo u Kijevu. Takve demonstracije se organizuju u drugim zemljama da se ne zaborave i da im pomognemo da ih vratimo kući. Vidjeli smo da Rusi ne poštuju nikakva pravila ratovanja“, dodala je ona. To su potvrdili događaji (29. jula), tako da smo sada zaista počeli da zvonimo na uzbunu", zaključila je Alina.