Po naređenju Hajnriha Himlera, u Mathauzenu je osnovan prvi od deset kupleraja u koncentracionim logorima Njemačke. Djevojke nisu smjele biti Jevrejke, a "sve" je moglo da traje najviše 15 minuta.
Iako je prostitucija bila službeno zabranjena u nacističkoj Njemačkoj, zapovjednik SS-a i Gestapoa Hajnrih Himler odlučio je da napravi mrežu kupleraja za vojnike, prisilne radnike i zatvorenike.
Od 1942. godine pa sve do kraja rata oko 300 do 400 nejevrejskih zatvorenica logora bilo je prisiljeno raditi u deset logorskih bordela po Njemačkoj, Austriji i Poljskoj, piše "Sputnjik".
Naravno, nacisti nisu htjeli logorašima da pružaju nikakvo zadovoljstvo ili užitak. Osnivanje javnih kuća u konclogorima Trećeg rajha bio je dobro organizovani sistem o kojem je precizno vođen zapisnik i bio je dio dobro smišljene strategije.
Navodno, cilj je bio da se poboljša marljivost, produktivnost i radni elan zatvorenika.
Dopuštena samo "misionarska" poza
Zapravo je Himler, na čiju su inicijativu kupleraji osnovani, na taj način htio poniziti zatvorenike jer su se dolaskom u javnu kuću muškarci ponižavali pred esesovim čuvarima, a istovremeno bi učestvovali u seksualnoj eksploataciji žena.
Bila su i određena pravila koliko može trajati seks i kakav smije biti.
Bila je, naime, dopuštena samo jedna seksualna poza — misionarska, a boravak sa ženom u "specijalnim objektima" kako su ih esesovci nazivali, nije smio trajati duže od 15 minuta i koštao je dvije marke.
Takođe, kako bi sve proteklo onako kako su zamislili, esesovci su "akciju" pratili kroz otvor na vratima.
Nacisti su znali i da će to, ako samo neki logoraši dobiju priliku za "uživanje", narušiti osjećaj solidarnosti koji je vladao među zatvorenicima.
Privilegija za "odabrane"
Žene koje su radile u logorima nisu smjele biti Jevrejke, kao što ni Jevreji nisu smjeli posjećivati "specijalne objekte".
Hitler je imao mikropenis!?
U junu 1942. godine osnovana je logorska javna kuća u konclogoru Mauthauzenu. To je bio prvi od deset kupleraja u logorima Njemačke. Žene prinuđene na prostituciju, bile su dovedene iz logora Ravensbrik.
Najveći bordel je bio u Aušvicu, u bloku 24.
Poslednja javna kuća osnovana je nekoliko mjeseci prije kraja rata 1945. u logoru Mitelbau-Dora.
Prema procjenama istoričara Roberta Somera, koji je ovu tabu temu obradio u svojoj knjizi "Das KZ Bordel", samo oko jedan odsto logoraša koristilo je usluge i to jednom ili dva puta, jer je SS korišćenje seksualnih usluga smatrao privilegijom.
Osim toga, jako malo ih je i bilo fizički sposobno za "draži bordela".
Logorske javne kuće uglavnom su posećivali logoraši koji su pripadali "rukovodećem kadru", a za njih je odlazak po "tjelesni užitak" bila nagrada za dobre rezultate, piše "Sputnjik".
Rasni zakoni javnih kuća
Prostitutke, uglavnom Poljakinje, Čehinje, Mađarice i Njemice u ranim dvadesetim godinama, imale su i poseban medicinski tretman, dobijale su nešto bolju hranu i bile malo bolje tretirane nego druge zatvorenice.
Seks sa odvijao i u propisano vrijeme — svako veče između 20 i 22 sata i nedeljom po podne.
U slučaju oboljenja od polnih bolesti, logorašica bi služila za medicinske eksperimente.
U slučaju trudnoće, bila bi prisiljena na pobačaj.
Nacisti i u bordelima insistirali na rasnom zakonu.
Do devedesetih godina prošlog vijeka, logorašice koje su bile prisiljene na rad u logorskim javnim kućama zakonski nisu smatrane žrtvama nacističke vladavine i samim tim nisu imale pravo na odštetu.