Donald Tramp se juče zakleo američkom narodu kao 45. predsjednik SAD. Kako je to postigao i šta donosi novo?
Tokom kampanje je igrao na kartu novog, predstavljajući se biračima kao neko ko ne potiče iz vašingtonskog političkog miljea i govori ono što misli.
Svojim bučnim nastupom i neodmjerenim izjavama, uz vješto korišćenje medija tokom 17-mjesečne kampanje, uspio je da iskoristi polarizovanost Amerikanaca i njihov bijes protiv vašingtonskog establišmenta.
Pristalice ga hvale za otvorenost i to "što kaže ono što svi misle," a protivnici ga kritikuju kao loše obaviještenog mizogena bez manira, rasistu, licemjera, demagoga i seksualnog nasilnika, prenosi Rojters.
Činjenica je da mu je bilo dovoljno nešto manje od 10 mjeseci da porazi ostalih 16 kandidata i postane prvi kandidat Republikanske stranke, i se to kao prvi bez iskustva u vladi još od Dvajta Ajzenhauera, iz pedesetih godina prošlog vijeka.
Potom se okrenuo borbi protiv Hilari Klinton (bivša državna sekretarka i protivkandidat iz redova Demokratske stranke), a njegovu kampanju otada prati niz kontroverzi, od optužbi da je uznemiravao žene do tvrdnji da su Klintonova i mediji namjestili izbore protiv njega, podsjeća Rojters.
Šokirao je mnoge rekavši da bi mogao i da ne prihvati izborne rezultate ako izgubi, odbacujući time američku tradiciju mirne tranzicije vlasti.
AMERIKA NA PRVOM MJESTU
Tokom čitave kampanje, a naročito u govoru na republikanskoj konvenciji u julu, Tramp je govorio kako su Kina, Meksiko, Rusija i takozvana Islamska država, bacile Ameriku na koljena, ocjenjujući da je američki san mrtav zbog zlih poslovnih interesa i korumpiranih političara, a jedino on može da je oživi.
Obećao je da će ponovo učiniti Ameriku velikom snagom svoje ličnosti, pregovaračkom i poslovnom vještinom a kao glavni izazov spoljne politike, koja je inače njegova najslabija tačka, označio je odnos sa Kinom.
Za početak je potrebno, kako je govorio, Kinu proglasiti valutnim manipulatorom i dovesti je za pregovarački sto, kao i stvoriti milione radnih mjesta u Americi putem uvođenja visokih taksi na uvoz robe iz Kine a smanjiti korporativne taksi za domaće kompanije.
Pored odnosa sa Kinom, Tramp planira i zaokret kad je u pitanju odnos prema Rusiji i Iranu u Siriji, kao i ograničavanje nepotrebnih ratnih avantura i oružanih intervencija.
Govorio je prvo da će zabraniti muslimanima ulazak u SAD a zatim i da će izgraditi zid na južnoj američkoj granici kako imigranti bez dokumenata ne bi mogli da uđu i još napominjao da će naterati Meksiko da ga finansira.
POSAO AMERIKANCIMA
Promovisao je sebe kao oličenje uspjeha, čoveka koji je izlazio sa ljepoticama i oženio tri, imao sopstveni televizijski rijaliti šou, gradio poslovne solitere koji nose njegovo ime, kao čovjeka koji je u svemu najveći i najuspešniji bez obzira što ga protivnici napadaju za utaju poreza i bankrotstva.
Obećavao je da će vratiti poslove u SAD ali je proizvodio odjeću i šešire za kampanju u drugim zemljama. Osuđuje koruptivnu moć novca u politici ali se hvali kako je sam kupio uticaj. Obećava da će poslati ilegalne imigrante kući ali na njegovim građevinskim projektima rade radnici bez dokumenata, navodi Rojters.
Tramp je heroj najtvrdokornijih konzervativaca. Kada je riječ o ljudskim pravima, najveću pažnju posvećuje poštovanju Drugog amandmana američkog Ustava koji propisuje da svaki građanin ima pravo da poseduje i nosi vatreno oružje. Protiv je gej brakova i zalaže se za očuvanje tradicionalne američke porodice.
KAKAV OTAC, TAKAV SIN
Rođen je 14. jula 1946. u njujorškoj četvrti Kvins kao četvrto od petoro djece Fredija Trampa, koji će postati jedan od najvećih njujorških građevinskih preduzetnika i vlasnika nekretnina. Od oca je naučio vrijednosti samopromocije i nasledio beskrupuloznu ambiciju.
Po sopstvenom priznanju, nije bio lako dijete i u osmom razredu roditelji su ga poslali na Vojnu akademiju u Njujorku u nadi da će ga tamo naučiti disciplini. Nije nikada služio vojsku, jer je prilikom pregleda za regrutaciju za rat u Vijetnamu proglašen je nesposobnim za vojsku.
Diplomirao je na Univerzitetu u Pensilvaniji, a potom je počeo da radi u kompaniji svog oca koja je gradila u Kvinsu, Bruklinu i Stejten ajlendu i prema procjenama imala 15,000 stanova. Trampovi su 1973. godine bili optuženi za rasnu diskriminaciju prilikom iznajmljivanja nekretnina ali su postigli nagodbu sa američkom vladom.
Sa zajmom od milion dolara od svog oca, Tramp je na kraju počeo da posluje na Menhetnu, gdje je bio redovni posjetilac ekskluzivnih klubova i stekao reputaciju ženskaroša.
Ubrzo je postigao uspjeh u nizu građevinskih poduhvata, a 1983.godine je otvorio Trampovu kulu od 58 spratvova gde se nalazi i njegov stan a i poslovno sjedište firme.
Među drugim projektima su teniski tereni na Floridi, Plaza hotel u Njujorku i kazina.
Koliko je uspješan bio u brendiranju svog porodičnog imena govori i činjenica da preko 250 hotela, poslovnih zgrada, golf terena i drugih firmi nosi ime Tramp, a danas mu se bogatstvo procjenjuje na oko 4 milijardi američkih dolara.