Britanski forin ofis razmatra mogućnost da promijeni preporuke turistima koji putuju u Sjevernu Koreju nakon što rasta napetosti na poluostrvu
To neće mnogo pogoditi Pjongjang, a ni Britance, jer samo oko 3.500 ljudi sa Zapada posjeti tu izolovanu i tajanstvenu zemlju godišnje i spremno je da odvoji po 1.000 dolara za klasičnu turu od pet dana tokom kojih ste pod stalnim nadzorom, u sobama sa prislušnim aparatima i često bez struje.
Endru Druri, koji voli avanture, kaže da tamo u grupama putuju ljudi bez predrasuda, koji su čuli mnogo o Sjevernoj Koreji i jednostavno žele i sami da se uvjere.
Pjongjang je grad-izlog za pokazivanje. Većina ljudi nalazi da je fascinantno provesti vrijeme u najbizarnijem glavnom gradu na svijetu, kazao je on Bi-Bi-Siju (BBC).
Ono na šta nailaze strani turisti u Pjongjangu je pažljivo sređen grad s čistim, praznim ulicama, redovima praznih kuća u socrealističkom stilu. Nema ni traga siromaštva, prosjaka, nemaštine ili kriminala.
U stvari turista u Pjongjangu može da očekuje da bude dobro dočekan kao "državni gost" u državnom hotelu i ako zatreba u državnoj bolici za strance. Posjete muzejima, spomenicima i okolini grada su organizovane s vojničkom preciznošću.
Vodiči i vozači svuda prate turiste kad god i u koje god doba oni napuste hotel.
Druri, koji je s rođakom Najdželom Grinom putovao od Mogadiša do Iraka, kazao je da se u Pjongjangu, u poređenju s tim mjestima, osjećate tako bezbjedno kao da ste bili u tihom španskom ljetovalištu Marbelja.
"Ta zemlja je tako unazađena i tako siromašna da se čini kao vic kada brinemo da će oni započeti rat. Oni nisu u stanju da obezbijede struju za više od pola sata. Ali, zato im je obezbijeđenje dobro i s tolikom pratnjom vi se osjećate stvarno sigurni u tom gradu", kaže Druri.
"Prilikom ulaska, na granici su nam uzeli mobilne i kompjutere, ali nisu znali šta je to ajped, tako da su mi dopustili da ga zadržim", kaže Endru.
Međutim, tamo nema Interneta, pa nisam mogao da šaljem poruke, kazao je on i dodao da je zato pokazao nekoliko video snimaka ženi koja je bila s obezbjeđenjem. Ona čak nije znala ni ko su Bitlsi, dodaje on.
Svaki obilazak grada podrazumijeva posjetu najvećoj trijumfalnoj kapiji na svijetu, džinovskim statuama "vječnog predsjednika" Kim Il Sunga i njegovog sina Kim Džong Ila, kao i palati pretvorenoj u mauzolej gdje su izložena njihova tijela.
Vodič Karl Medous, koji je 15 puta boravio u Pjongjangu posljednjih osam godina, kaže da kada s običnim svijetom razgovarate o vođama iz dinastije Kim, ljudi počinju istinski da plaču. Zato upozoravamo turiste da ne govore ništa negativno o sadašnjem i bivšim vođama, jer se oni prema njima odnose sa iskrenim poštovanjem, napomenuo je on.
On je kazao da su popularni obilasci demilitarizovane zone, dobroutvrđene granice između Sjevera i Juga načičkane bunkerima i minskim poljima s obije strane.
Većina zapadnih turista na Sjever putuje iz Kine avionima ili vozom u malim grupama. Nema podataka koliko je turista sa Zapada posjetilo Pjongjang od kada je otvorio svoje granice za turiste 1987. ali se on polako povećava.
Najveći broj stranih turista koji dolaze u Sjevernu Koreju su Kinezi, koji su i najveće troškadžije ako osim hotela i ima na šta da se potroše pare.
Druri kaže da je jednom pokušao da se odvoji od grupa, ali da nije imao nešto posebno da vidi. "Većina velikih hotela i zgrada su prazni iznutra, to su samo školjke", tvrdi on. Tamo nije ni malo opasno. Oni ne žele da ih doživljavate kao agresore i imate utisak da je svako u toj zemlji srećan.
Prema njegovim riječima, Južnu Koreju, Sjevernjaci doživljavaju kao američki imperijalistički režim i istinski misle da će jednog dana osloboditi Južnjake, kaže Drui i dodaje da je to opste uvjerenje ljudi na Sjeveru.
Pjongjang ima sve više restorana, ali u samo mali broj radnji strancima je dozvoljeno da uđu. Postoji i veliki centralni park u koji domaćini vode turiste da vide kako stanovnici 3,5 milionskog grada uživaju tokom vikenda.
Grupe mogu da odlaze u prirodu i uživaju u nezagađenim planinskim vrhovima, rekama i lagunama u regionu planine Kumgang. Turistima se posvećuje izuzetna pažnja i oni uživaju u obilju hrane, ali su i pod stalnim upozorenjima da ne smiju da fotografišu vojne objekte ili mostove i značajnije građevine, jer mogu da ostanu bez kamera i aparata.
Vodiči se trude i da predstave da je Sjeverna Koreja bogata država i jedno od najzahvalnijih mjesta koje možete da obiđete.
U realnosti i pored sve šminke, to je veoma drugačije i zatvoreno društvo od svih postojećih, pa nije čudo što je to i najmanje posjećena zemlja na svijetu.
(Tanjug Foto Tanjug AP Alexander F. Yuan)