"Sudbina predsjednika Asada je uvijek bila usko povezana sa sudbinama mula u Iranu i Putina u Kremlju", rekao je britanski komandos.
"Poslednji događaji u Siriji mogli bi da donesu mnogo toga. Možda je ovo početak kraja tri ili četiri rata i kolaps takozvane osovine zla, ili novo mračno doba zbog kojeg će milioni izbjeglica ponovo požurite u Evropu, vidjećemo koje predviđanje će se ostvariti za par dana", piše za "Telegraph" Tim Kolins, bivši legendarni oficir britanske vojske, komandos SAS-a, čiji je govor trupama u Kuvajtu, 2003. godine obišao svijet, a čak ga je i predsjednik Buš jedno vrijeme držao u Ovalnom uredu Bijele kuće.
"Sudbina predsjednika Asada je uvijek bila usko povezana sa sudbinama mula u Iranu i Putina u Kremlju", počinje svoj tekst Tim Kolins.
"Iranski režim ima svoje ljude u zemljama širom Bliskog istoka i preko njih pokušava da održi svoj oronuli režim i spriječi budućnost. Šiitske mule su finansirale i podučavale Hamas, izuzetno radikalnu sunitsku organizaciju, i dijele mržnju prema Izraelu i Zapadu. Oni su snabdijevali Hutije u Jemenu i radikalne milicije u Iraku."
Ali u ponedjeljak je Asadov režim pao. Rusi su požurili da evakuišu svoju pomorsku bazu u Tartusu i obližnju vazdušnu bazu.
Ovo je katastrofa za Putina. Tartus je već ili će uskoro biti okružen neprijateljima, a Bosfor je zatvoren za ruske ratne brodove zbog rata u Ukrajini. Putinova invazija na Ukrajinu zatvorila mu je pristup Sredozemnom moru iz crnomorskih baza u Odesi i Sevastopolju, koje više ne kontroliše, i Novorosiji. Ruski ratni brodovi sada mogu da stignu do Sredozemnog mora samo dugim putovanjem oko Evrope preko Gibraltara sa Arktika ili Baltika. Nova ruska baza u Libiji sada je ozbiljno ugrožena.
Mule u Teheranu se spremaju da reaguju na prvi znak bilo kakvih protesta, ali su za ovaj haos sami krivi. Njihovo kockanje u pokušaju da spreče stupanje na snagu Abrahamskog sporazuma između Izraela i umjerenih arapskih kraljevina uz posredovanje Donalda Trampa, podsticanjem Hamasa na napad 7. oktobra prošle godine, dovelo je do uništenja Hamasa. To je takođe dovelo do uništenja rukovodstva njihovog najvažnijeg saveznika Hezbolaha i degradacije njihove vojne moći do tačke u kojoj nisu bili u stanju da pomognu režimu u Siriji. Unutar Sirije, iranske vojne snage - pakistanska Liva Zainebijun i avganistanska Hazara Šija Fatemejun - sada će bježati od pobunjenika. Popularne milicije u susjednom Iraku koje sponzoriše Iran biće nemoćne pred razumnim potezima iračke vlade da održi unutrašnju stabilnost zatvaranjem svojih granica.
Ali ko su pobjednici svega ovoga? Turski predsjednik Erdogan suočava se i sa rizicima i sa prilikama. On nije Asadov prijatelj, a njegova ambicija da Turska dostigne značaj bivšeg Otomanskog carstva je korak naprijed. Ali ambicije kurdskih frakcija na jugu Turske napreduju, piše Kolins i nastavlja: Godine 2014. otputovao sam u Irak da savjetujem kurdsku regionalnu vladu uoči uspona Islamske države. U to vrijeme vidio sam priliku da se formira savez kurdskih frakcija u Iraku, Iranu i Siriji kako bi se stvorila kurdska zona kontrole od iranskih planina do Sredozemnog mora - potencijalno sa lukom Tartus i nezavisnim izlazom za njihovu naftu. To bi i Zapadu i Izraelu dalo pouzdanog saveznika u regionu. Danas je to moguće, ali to ometaju unutrašnji sukobi i lična bahatost raznih kurdskih lidera.
Izrael je jasno stavio do znanja da ne bi želio da interveniše u Siriji, ali kontrast između benignog režima u Siriji u najboljem slučaju i radikalnog islamskog režima u najgorem je razlog za razmišljanje. U Libanu će biti više nemira. Postoji mogućnost da se oslobodimo Hezbolaha, ali postoji i rizik od novog građanskog rata između sunitskih i šiitskih grupa.
Rizici i mogućnosti koje se nude su istorijski. S obzirom na slabost odlazeće Bajdenove administracije, malo je vjerovatno da će SAD zgrabiti potencijalne dobitke, ali s obzirom da Trampova administracija stupa na dužnost za samo nekoliko nedjelja, prilike su velike.
Tramp bi mogao da iskoristi situaciju u Siriji da unaprijedi svoje regionalne interese, kao i da postigne mir u Ukrajini. On će se zalagati za pad režima u Iranu, kao i za suočavanje sa posljedicama takvog razvoja događaja. Možda je ovo vrijeme da se umjerene snage u Iraku osnaže da stvore novog stabilnog i uticajnog partnera. U Iraku postoje pojedinci sa državničkim potencijalom, kao što je savjetnik za nacionalnu bezbjednost, dr Saifaldin al Daraji, sposoban da promoviše iračke nacionalne interese i regionalni uticaj.
Ono što je sigurno jeste da je rat u Siriji u završnoj fazi, a takođe i ratovi u Gazi i Libanu. Obije strane bi uskoro mogle tražiti prekid vatre u Ukrajini. Budućnost Hutija u Jemenu sada je takođe pod sumnjom jer bi se režim u Teheranu mogao promijeniti.
"Naredne nedjelje će biti ključna era koju će istoričari budućnosti proučavati sa interesovanjem. Mi to živimo", zaključuje Kolins.
(Jutarnji/MONDO/Nevena Davidović)