Neke od njih sebe nazivaju „vješticama“, drugi kažu da su „valkire“, a sve se okupljaju u Buči, gradu u Kijevskoj oblasti, gdje su tokom okupacije u proleće 2022. godine ruski vojnici ubili stotine civila.
Sada u Buči djeluje jedinica lokalne teritorijalne odbrane, koja je proljetos počela da regrutuje pokretne borbene jedinice – koje se sastoje isključivo od dobrovoljaca. A ove ženske jedinice, koje su se zvale „vještice“ i „valkire“, bile su obučene da štite ukrajinsko nebo od ruskih dronova i projektila.
Svaki pripadnik ovih jedinica ima određenu ulogu: vozač, mitraljezac i njen pomoćnik, posmatrač vatre, dok ostali pomažu u uočavanju vazdušnih ciljeva. „Vještice“ i „Valkire“ koriste mitraljeze maksim kalibra 7,62 mm, koji su teški 25 kilograma i ispaljuju 600 metaka u minuti.
Mnogi se smiju kada čuju za žene iza mitraljeza, ali želim da vam objasnim: one su prilično djelotvorne - rekao je novinarima ukrajinski pukovnik Andrij Verlatij, koji je načelnik štaba Teritorijalne odbrane Buče.
Gađaju dosta precizno, a mi koristimo duple maksime jer se ne pregrijavaju ni poslije duže upotrebe i precizni su. Mitraljezac i njen pomoćnik mijenjaju municiju u sekundi i definitivno su dokazali da znaju da unište neprijateljske letjelice. Samo ovog mjeseca oborili su nekoliko šaheda - otkrio je pukovnik Verlatij.
Iako ruska agresija traje već dvije i po godine, rijetko se pominje podatak da žene čine čak 15 odsto vojnog osoblja ukrajinskih oružanih snaga, a ako se računaju svi oni koji su uključeni u vojnu sferu, na primjer, kao civilno osoblje Ministarstva odbrane, tada žene čine četvrtinu ukrajinskog odbrambenog sistema. Nakon što je počela ruska invazija, interesovanje ukrajinskih žena za službu je još više poraslo.
Navikli smo da mislimo da rat nema žensko lice, da je rat isključivo muški domen. Imamo samo izolovane dokaze o tome šta se dešava ženama tokom ovog vojnog sukoba. Međutim, žene nisu samo žrtve rata, već i učesnice -pisala je još u ljeto 2022. Nastja Krasilnikova, koja se predstavlja kao 'novinarka, blogerka i femaktivistkinja', a od početka rata prikuplja priče ukrajinskih žena na njenom Telegram kanalu pod nazivom 'Razbojnička ćerka'.
Novinari Ukrajinske pravde otputovali su u Buču, gdje su razgovarali sa nekim pripadnicama Valkira i Vještica. Međutim, neke nisu bile spremne da pričaju o sebi i pokažu svoje lice pred kamerama jer još uvijek nisu obavijestile svoje rođake o učešću u ratu, dok druge imaju rođake na okupiranoj teritoriji.
Sve je počelo ovog aprila, nakon što su mnogi pripadnici dobrovoljačke jedinice iz Buče otišli na ratište. Dvije „vještice“ su potpisale i ugovore sa ukrajinskim oružanim snagama. Jedna je postala komandir voda za vatrenu podršku u jurišnom bataljonu, a druga je trenutno na oficirskoj obuci, pripremajući se da komanduje posadama višecjevnih raketnih sistema. Međutim, zbog odlaska muškaraca na front, sedamdesetak borbenih mjesta u teritorijalnoj odbrani ostalo je prazno i sada ih popunjavaju mještanke.
Vidim da su žene koje dođu kod nas ponekad motivisanije od muškaraca. Mnoge od njih su nekada bile majke i njegovateljice. A onda su došli i uništili im živote. U njima su oslobodili takvu energiju da nismo morali da radimo apsolutno ništa. Ne daj Bože da ponovo dođu Rusi! Biće nevolja za njih. Zato što su Ukrajinke revnosnije od muškaraca - objasnio je pukovnik Andrij Verlatij.
Jedna od njih - piše Ukrajinska pravda - je Elena iz Lavova. Godine 2023. došla je kod sestre u Kijev i zaposlila se u struci kao ljekar opšte prakse u urgentnom odjeljenju klinike u Buči.
U junu ove godine, vraćajući se automobilom drugarice Angele iz Odese nakon proslave 26. rođendana, vidjela je na Instagramu poziv za osnivanje teritorijalne zajednice Buča. Nakon toga, obije djevojke su otišle da služe u mobilnoj grupi „Veštice“.
U njenoj porodici ima mnogo vojnih lica, otkrila je Elena. Njen pradjeda je služio u OUN (ukrajinski nacionalisti u Drugom svjetskom ratu), a njena prabaka je bila njihova rodbina. U strijeljanu je kum počeo da vodi još kao petogodišnjakinju.
Ovdje, u centru za obuku, dozvolili su mi da pucam sa Brauningom. Ispalila je samo 25 metaka municije da bi pogodila jedanaest vazdušnih ciljeva. Visoka preciznost, mala potrošnja municije, pa je komandant rekao: 'Bićeš mitraljezac!'
Valentina je po zanimanju veterinar. U februaru 2022. našla se pod ruskom okupacijom u svom domu u Kijevskoj oblasti i bila svjedok bombardovanja aerodroma Gostomel, granatiranja Irpina i Buče. Tri nedjelje kasnije uspjela je da pobjegne iz okoline – otišlo ih je osam u jednom automobilu. Prije dva mjeseca, Valentina se pridružila Valkirama. Tokom treninga najviše ju je brinula fizička aktivnost jer je mislila da neće uspjeti da završi stazu sa preprekama, ali je na kraju uspjela da to uradi dva puta.
Moje mjesto je ovdje jer se ovaj rat neće završiti bez nas žena. Hajde da prestanemo da sjedimo u kuhinji kod kuće. Možete uzeti oružje i doći da branite dio naše zemlje, naše zajednice. Muškarci idu naprijed, a mi ih mijenjamo. I vidimo da možemo - rekla je ona novinarima.
Julija je radila u kozmetičkom salonu u Kijevu. Četvrtog dana ruske invazije ona je sa djetetom otišla u Poljsku, ali se vratila poslije tri mjeseca.
Ne mogu sebi da objasnim zašto sam uopšte otišla. To je bila neka vrsta spontane odluke. Vjerovatno sam htjela da sačuvam dječiju psihu, ali tamo je psihi mnogo gore nego kod kuće - kaže ona.
Julija je jednog jutra stavila minđuše u obliku aviona koji je ruska vojska uništila u Gostomelu, i otišla da se upiše u Bučansku dobrovoljačku formaciju. Sada je komandant mobilne vatrogasne grupe „Valkire“ i bavi se prilagođavanjem vatre. Priznala je da joj je mnogo teže u civilnom životu - među ljudima koji nisu ratovali.
Momci idu na front, a mi smo tu, čuvamo nebo, našu djecu, civile koji su iza nas. Može li postojati veći motiv? - bilo je retoričko pitanje komandanta 'Valkirije'.