I čak mislim da ih Putin neće sve slati u Ukrajinu. Oni takođe koriste ove ljude da obnove kapacitete s druge strane naših granica.
Margus Cakna, ministar spoljnih poslova Estonije u intervjuu za servis Glasa Amerike na gruzijskom govorio je o tome šta Zapad treba da uradi kako bi pojačao podršku Ukrajini da pobijedi u ratu.
Pričao je i tom koliko se situacija u Rusiji promijenila poslije napada na koncert u Moskvi za šta je odgovornost preuzela ekstremistička organizacija Islamska država u pokrajini Horasan (ISKP ili ISIS-K), a predsjednik Vladimir Putin pokušao da taj zločin poveže sa Kijevom, kao i o potrebi da se Evropska unija proširi kako bi bila bezbjednija od potencijalnih prijetnji iz Kremlja.
Glas Amerike: Više od dvije godine u ovom ratu i još uvijek se razgovara o tome kako izgledaju pobjeda, podrška i objašnjavaju izrazi poput „šta god je potrebno“. I tokom vaše posjete Vašingtonu, mnogo puta su vas pitali: Šta ako Ukrajina ne uspije? Šta ovo znači za vas? Da li se pripremate za ovaj scenario? Za koje se scenarije pripremate?
Cakna: Ne, mi se ne spremamo za plan B jer moramo da uložimo sve snage u plan A. Moramo i da podsjetimo da je zapravo Putin imao plan za jednu nedjelju, takozvanu specijalnu operaciju. Ali sada imamo više od dvije godine rata punog obima. A zapravo je Ukrajina vratila veliki dio teritorije koju je izgubila na početku rata. Dakle, i najvažnije je da postoji volja ukrajinskog naroda da se bori. A za nas je plan veoma lak. U stvari, vrlo je jednostavno - samo dati Ukrajini ono što traži. I ne traže da mi uđemo sa našim trupama da se borimo sa Rusijom. Ali traže municiju, oružje, novac i sve to imamo. Dakle, ono što mi radimo je da objašnjavamo partnerima i najvažnije je da se ne plašimo. Uvijek čujemo riječ eskalacija. Možda će to biti eskalacija. Ali moje pitanje je, šta je eskalacija? Dakle, prijetnja da će Putin upotrebiti nuklearno oružje. Ne vjerujem u to, jer u posljednje dvije godine svaki put kad uradimo nešto novo, damo novo naoružanje, municiju, Putin tvrdi da doći do eskalacije, a zapravo se ništa nije desilo. On samo ubija Ukrajince, krši sve zakone i pravila koja smo stvorili poslije Drugog svetskog rata. Dakle, nema plana B. Ako Ukrajina ne uspije, to je neuspjeh svih nas. I to nije pitanje Ukrajine. Ne radi se čak ni o testu za NATO, nego propadamo kao demokratije. Ukrajina se ne bori samo za sebe i za nas, već i umesto nas. To je razlog zašto smo dali veliku vojnu podršku. Ali takođe znamo da Rusija ima planove da obnovi kapacitete s druge strane naših granica. Sada su i lažni izbori u Rusiji pokazali da Putin ima i novi mandat. To nije demokratski mandat. A već su promijenili i narativ. Ne zovu to više specijalna operacija. Oni to zovu rat. Oni koriste sve različite aspekte da gurnu ruski narod protiv svih, protiv nas.
Glas Amerike: Mnogi stručnjaci kažu da Ukrajina dobija mnogo, ali da to nije dovoljno za pobjedu u ratu. Uz sve diskusije i nesuglasice, kakav signal se šalje Moskvi?
Cakna: To je prava briga, jer mi u zapadnim demokratijama uvijek razmišljamo šta će Putin sljedeće da uradi. U stvari, moramo da se mijenjamo jer Putin mora da se plaši onoga što radimo sljedeće. Zato mi se veoma dopada inicijativa predsjednika (Francuske Emanuela) Makrona. Ono što je objavio i izjavio prije par nedjelja da moramo da razmišljamo van okvira. A Putin je zapravo reagovao veoma žustro na to. Zapravo je zabrinut šta mi možemo da uradimo. Stavili smo na sto ponudu svima i treba da se dogovorimo da dugoročno podržimo Ukrajinu. Svaka nacija treba da uloži 0,25 odsto BDP-a. I dovoljno je onda da vratimo Rusiju nazad. Mi smo to uradili. Estonija je već uložila između 1,3 i 1,5 odsto BDP-a za vojnu podršku. Prošle nedjelje smo usvojili novi paket vojne podrške Ukrajini.
Glas Amerike: Dok se mnoge zemlje bore da održe korak sa potrebama na ukrajinskom frontu, kako u vojnom tako i u finansijskom smislu, Rusija je pojačala ratnu privredu. Zapadni saveznici već dvije godine pričaju o povećanju potrošnje za odbranu. Gdje je Evropa u ovom trenutku u tom pogledu?
Cakna: Moramo da povećamo proizvodne kapacitete globalno, ali i u zemljama Evropske unije. Imamo plan kako da to uradimo. Prošle nedjelje, Evropski savjet je odlučio da ćemo uložiti evroobveznice, vrijedne oko 100 milijardi eura, u naše odbrambene industrije. To je veoma važno, ali imamo i politički problem. Potrebne su nam porudžbine evropskih vlada i one moraju da budu dugoročne za odbrambenu industriju. Tada oni zapravo mogu da angažuju sve svoje kapacitete. Pred nama je mnogo stvari o kojima treba dalje da odlučujemo. Ali nadam se i da oni vide da postoji volja i razumijevanje da su nam te proizvodne mogućnosti potrebne. Naravno, Rusija nije slobodna ekonomija i oni su se mnogo promijenili da podrže ratnu mašinu. Zato moramo da uvodimo što više sankcija, da zaustavimo tu ratnu mašinu. Ali, nažalost, ima mnogo zemalja svijeta koje još uvijek posluju i podržavaju Rusiju. Dakle, prvo moramo da donesemo odluke, da imamo lidere i onda će njih slijediti odbrambena industrija.
Glas Amerike: Da li je Ukrajini potrebna vrlo jasna NATO perspektiva? Vidite li spremnost u Alijansi da pruži Ukrajini tu perspektivu? I kako vidite dalje odnose NATO-a i Ukrajine? Da postoji spremnost da se razmišlja van okvira ili spremnost da se u skorije vrijeme primi Ukrajina?
Cakna: Postoje političke odluke oko ulaska Ukrajine u NATO, a to je nedostatak volje. Ali i to je razumljivo, jer je Ukrajina usred aktivnog rata. Ali mi smo se složili, formirali smo Savjet i postoje dalji koraci. Najvažnije je da sada podržimo Ukrajinu vojnim putem. Ukrajina ne traži od nas slanje trupa na teren, Ukrajinci traže obuku šta mi zapravo pružamo, kao i drugu podršku. Ali zašto kažem da je NATO jedini garant bezbjednosti? U stvari, to je nešto što svi osjećaju. Znate, sada imamo Finsku u NATO-u, a imamo i Švedsku. A Šveđani su poslije 200 godina neutralnosti odlučili da uđu u NATO. To takođe znači da osjećaju prijetnju. I naše shvatanje je da ako imamo ove zone neutralnosti u zemljama koji su susjedi Rusije, to je kao zeleno svijetlo za Putina da uđe jer on upravo obnavlja sovjetsku imperiju. Mislim da je isti problem bio i sa Gruzijom. A kada je Gruzija krenula ka članstvu u NATO, Rusija je ušla, baš kao i u Ukrajinu 2014. Ne možemo da se plašimo. Mislim da i to shvataju sve članice NATO-a, jer se to ne tiče samo budućnost Ukrajine, već i nas. Moramo da stvorimo novu bezbjednosnu arhitekturu za Evropu. A to treba da urade zajedno NATO i Evropska unija. Zato snažno podržavamo i proces proširenja Evropske unije. I bio sam veoma srećan što smo ovu istorijsku odluku donijeli prije posljednjeg Božića, ne samo za Ukrajinu i Moldaviju, već i za Gruziju i za zemlje Balkana.
Glas Amerike: Spomenuli ste šta se dešava u Rusiji, napad za koji je odgovornost preuzeo ISIS. Uprkos tome, iako za mnoge nije iznenađujuće, Vladimir Putin je našao način da okrivi Ukrajinu rekavši da je „pripremila izlaz“ za napadače. Kako vidite ovaj razvoj događaja u širem kontekstu - još jednih nedemokratskih izbora, plus promjenu retorike o „specijalnoj operaciji“?
Cakna: Svima je žao zbog nevinih žrtava. Ali to je nekako i rezultat onoga što je Putin uradio tokom posljednjih decenija. Ali ne znamo tačno šta se dogodilo, koje mjere nisu bile aktivne. Možda je Putin zapravo nekako podržao ovaj napad na sopstveni narod. Nije prvi put da on ne haje za život naroda u Rusiji, ali uveliko koristi ovu priliku da okrivi Ukrajinu. Putin takođe ima ideju o vjerskim sukobima u Rusiji. Uveliko koristi ovu priliku da pozove cijelo rusko društvo da se bori protiv Ukrajine, protiv svih koji se ne slažu sa njim. Mislim da ćemo uskoro vidjeti punu mobilizaciju, jer su sada promijenili i rječnik. Ovu agresiju više ne zovu specijalna operacija, već rat. A ako imate rat, onda imate i mobilizaciju. Riječ je o blizu 400.000 ljudi koji će biti obuhvaćeni mobilizacijom. I čak mislim da ih Putin neće sve slati u Ukrajinu. Oni takođe koriste ove ljude da obnove kapacitete s druge strane naših granica.