Američki analitičar Robert Keli smatra da bi tzv. nuklearni presjedan u slučaju ruskog napada na Ukrajinu ovim oružjem doveo do procvata nuklearnih ratova u cijelom svijetu.
Eventualna upotreba nuklearnog oružja od strane Rusije u sukobu u Ukrajini dovela bi do tekstonskih geopolitičkih poremećaja širom svijeta, smatra američki profesor međunarodnih odnosa Robert Keli, koji pored zaoštaravanja sukoba između Moskve i NATO pakta vidi problem i u tome što bi rušenje "nuklearnog tabua" osnažilo i druge, kako ih zove, "odmetničke zemlje", da i same koriste svoj nuklearni arsenal u trenucima kad im konvencionalno ratovanje ne daje željene rezultate.
"Otkad je Vladimir Putin nagovijestio da bi mogao da upotrijebi nuklearno oružje u sukobu u Ukrajini, počele su spekulacije vezane za reakcije Zapada. Mnogi smatraju da Putin ipak neće posegnuti za ovakvim rješenjem, mada ukrajinski predsjednik Zelenski smatra da ova mogućnost nije isključena. Ukoliko se desi, ovakav napad bi imao ozbiljne implikacije širom svijeta, a posebno bi uticao na zemlje koje nisu velike vojne sile, ali imaju ili razvijaju svoj nuklearni arsenal. Ako bi Rusija normalizovala upotrebu nuklearnog oružja na bojnom polju, ove države, koje pate od nedovoljne moći kad je u pitanju konvencionalno ratovanje, vjerovatno bi iskoristile nuklearno oružje kako bi na taj način premostile vojnu nadmoć protivnika", smatra Keli.
Putin nema gdje da koristi nuklearno oružje
On kaže da još uvijek nije jasno na koji način bi Putin mogao da udari na Ukrajini nuklearnim oružjem. Po njemu, gotovo da nema načina da se ovo desi, a da Rusija sama ne bude ugrožena.
"Koja meta u Ukrajini je dovoljno važna i velika da se izloži ovakvom riziku? Da bi uticali na sam tok sukoba, Rusi bi morali da nuklearnom raketom pogode metu blizu linije fronta, što bi ugrozilo i same ruske snage. Masivan, strateški udar na neki ukrajinski grad doveo bi do toga da Ukrajina bude korak od kapitulacije, ali bi to izazvalo ogromne rekacije širom svijeta, vjerovatno i protivudar snaga NATO-a. Dakle, upotreba nuklearnog naoružanja slabijeg intenziteta ne bi spriječila Ukrajince i Zelenskog da nastave da se bore, samo nukelarni genocid bi nešto bitnije promijenio, ali Rusija bi zbog toga bila žestoko kažnjena, tako da praktično ne bi imala velike koristi od ovakvog napada. Kina, Indija i neutralne države trećeg svijeta bi se distancirale od Rusije. NATO bi gotovo sigurno ušao u borbu, potencijalno u direktni kopneni sukob sa Rusijom, ako bi Putin pogodio neki veći grad nuklearnim oružjem i ubio stotine hiljada ljudi. Rusija bi bila izbačena iz većeg dijela globalne ekonomije, a njeni građani bi bili parije širom svijeta. Njena izolacija bi trajala deceniju ili više", smatra Keli, koji vjeruje da bi Putinovo eventualno rušenje "nukelarnog tabua" koristilo nekim drugim državama, koje se ne ubrajaju u velikie svjetske sile i često se geopolitičkom terminologijom nazivaju "odmetnute države".
Velikim silama ne treba nuklearni sukob
"Jake države ne bi imale koristi od rušenja tabua. Moćnim državama poput SAD, Kine, najvećih evropskih zemalja, Japana i tako dalje, nije potrebno nuklearno oružje za mnoge svrhe. Služi im samo za jednu svrhu - da odvrate druge države od upotrebe nuklearnog oružja protiv njih (Njemačka i Japan žive pod nuklearnim kišobranom SAD, "pozajmljujući" sredstva odvraćanja od Amerikanaca.) Nema druge svrhe posjedovati ovo oružje. Velike sile su, po definiciji, već moćne u konvencionalnom vojnom smislu. Mogu dobro da se bore tradicionalnim sredstvima i nadaju se pobedi. Takođe su dovoljno jake da mogu da prežive i poraze - kao što je američki poraz u Vijetnamu i Iraku - i da nastave dalje. Konvencionalni sukobi su rijetko egzistencijalna pretnja za velike sile. Dakle, oni su zadovoljni `nuklearnim tabuom`, jer on zaobilazi sve vrste zastrašujućih eskalacija i podupire njihovu konvencionalnu dominaciju u svjetskoj politici. Nasuprot tome, zemlje koje bi imale najviše koristi od ruskog nuklearnog udara su one slabije koje ipak imaju ili će uskoro imati nuklearno oružje - konkretno Sjeverna Koreja, Pakistan i Iran. Sve ove zemlje su u zapećku kad je u pitanju takmičenje sa konvencionalno superiornijim protivnicima."
Keli potom analizira potencijalna žarišta nuklearnih sukoba koji bi mogli da uslijede ukoliko Putin napravi presjedan, apostrofirajući sukob između dvije Koreje, koji bi, po njemu, mogao da bude najrazorniji ako dođe do razmjene nuklearnih raketa.
Sjeverna Koreja ne bi dva puta razmislila
"Južna Koreja ekonomski i vojno nadmašuje Sjevernu Koreju, uz pomoć američkog savezništva. Pakistan predstavlja ogromnog izazivača Indiji, ali je Indija daleko moćnija u konvencionalnom vojnom sukobu. Iran, kao šiitska država u pretežno sunitskom regionu, suočava se sa ogromnom kontrakoalicijom, plus neprijateljstvom Izraela i SAD. S obzirom na ove intenzivne bezbjednosne dileme, Sjeverna Koreja i Pakistan su izgradili nuklearno oružje, a Iran je blizu. Ova moćna oružja pomažu u izjednačavanju konvencionalnih nejednakosti, plus odvraćaju od prvog udara druge strane. Nuklearno oružje bi im moglo pomoći da pobjede u sukobu na bojnom polju ako bi se nuklearno oružje moglo koristiti kao tradicionalno oružje. Ako bi Sjeverna Koreja mogla da napadne nuklearnim snagama vojne formacije južnokorejske vojske, mogla bi da dobije Drugi korejski rat prije nego što Amerikanci stignu u pomoć u velikom broju", objašnjava Keli, koji kaže i da Putin ne razmišlja o eventulanim posledicama njegove odluke da koristi nuklearno oružje, ali da bi one, kao što je izložio, stvorile opasan presjedan nakon kojeg bi, po svemu sudeći, nuklearno oružje moglo da postane sastavni dio vojnih sukoba u budućnosti, posebno kad su u pitanju slabije nuklearne sile.