Ovo je krvava istorija dijamanta Kohinor - kraljevskog dragulja o kome svi pričaju!
Nakon smrti kraljice Elizabete Druge prošle nedelje, kritičari su pozvali britansku vladu da vrati artefakte koje je Britansko carstvo opljačkalo i zaplijenilo, među kojima je dijamant Kohinor - jedan od najpoznatijih, kontroverznih dragulja na svetu. Smješten u Londonskoj kuli kao dio kolekcije krunskih dragulja, dijamant je podložan zahtjevima za vlasništvo iz više zemalja. Priča se da će ga nositi Kamila, sada kraljica supruga, na krunisanju kralja Čarlsa Trećeg.
Kohinor, ili "Planina svjetlosti", vjerovatno je iskopan u južnoj Indiji u 13. veku. Neki hindusi vjeruju da je to dragulj Sjamantaka iz priča o bogu Krišni o Bhagavad Purani. Prema Smithsonian Magazinu, kamen se prvi put pojavljuje u zapisima 1628. godine, kada je bio u rukama Mogul Shah Jahana.
Poslije jednog vijeka u rukama Mogula, dijamant je kasnije zarobljen od strane persijskog, a potom i avganistanskog carstva. Konačno ga je vratio Indiji 1813. Sikh Maharaja Ranjit Sing. U knjizi "Koh-i-Noor: Istorija najzloglasnijeg dijamanta na svijetu", istoričari Anita Anand i Vilijam Dalrimpl primjećuju kupovinu Ranjita Singa kao veliku prekretnicu u istoriji dragulja.
"Nije samo to što je Ranjit Sing volio dijamante i poštovao ogromnu novčanu vrijednost kamena; čini se da je dragulj imao daleko veću simboliku za njega", pišu oni. Za njega je to predstavljalo osvajanje imperije Sika protiv avganistanske dinastije Durani. Gotovo mitska moć dijamanta postala je privlačna britanskoj istočnoindijskoj kompaniji, koja je započela pljačku azijskog potkontinenta početkom 19. veka. Uprkos tome, dijamant je ostao u Indiji do 1849. godine, kada je sin Ranjita Singa, Maharaja Dulip Sing, potpisao sporazum iz Lahorea. U to vrijeme kao dijete, Dulip je bio primoran da prizna britansku aneksiju Pendžaba - i da preda dijamant.
Lord Dalhausi, generalni guverner Indije, nadgledao je izvoz kamena u Englesku, gde je predstavljen na Velikoj izložbi 1851. Ljudi su prvobitno bili skandalizovani dosadnim izgledom Kohinora; da bi izbijegao još više negodovanja javnosti, suprug kraljice Viktorije, princ Albert, dao je da se dijamant ponovo isiječe i uglača.
Otprilike u to vrijeme počele su da se šire glasine da je čuveni dragulj proklet. Kružile su priče da će svaki čovjek koji nosi dijamant dožijveti veliku nesreću, ili da je on duhovno zasićen krvoprolićem istorijskih osvajanja. Možda dijelom zbog glasina, Kohinor nikada nije postao zvezda kraljevske kolekcije. Nošen je povremeno kao broš od strane kraljice Viktorije, a na kraju je postavljen u krunu kraljice Aleksandre, a zatim u krunu kraljice Marije. Godine 1937. preuređen je kao centralni dijamant na kruni kraljice Elizabete, Kraljice Majke.
Kohinor kruna se posljednji put pojavila u javnosti 2002. godine, kada je postavljena na kovčeg Kraljice majke. U međuvremenu, indijska vlada je zahtijevala povratak dijamanta skoro sve vreme dok je kamen bio u britanskim rukama. Zemlja je uložila zvaničnu žalbu nakon sticanja nezavisnosti 1947. godine; Vlade Pakistana, Irana i Avganistana podnele su slične zahtjeve.
Britanska vlada je istorijski odbacila ideju o vraćanju Kohinora. Godine 2013. tadašnji premijer Dejvid Kameron je rekao: "Nećemo im to vratiti." Tri godine kasnije, indijsko ministarstvo kulture insistiralo je da će uložiti "sve moguće napore" da se dijamant vrati u Indiju. Sada, nakon smrti kraljice Elizabete, ponovo se pokrenulo pitanje dijamanta, a korisnici društvenih mreža su stavili Kohinor u centar pažnje.
"Ako Kralj neće nositi Kohinor, vratite ga", napisao je jedan korisnik Tvitera. Drugi korisnik je tvitovao: "Možemo li da dobijemo naš Kohinor dijamant nazad?"
Govoreći za NBC, Danijel Kinsi, profesor istorije na Univerzitetu Karleton, kaže da je samo pitanje vremena kada će dijamant biti vraćen. "U jednom trenutku će monarhija shvatiti da je čuvanje dijamanta za njih više obaveza za odnose s javnošću nego imovina. Mislim da isto važi i za mnoge opljačkane artefakte u Britaniji danas i institucije u kojima se nalaze."
Zaista, Kohinor je daleko od jedinog stranog blaga koji je ostao na britanskom tlu.