Nobelovac Pol Krugman smatra da usporen rast kineske ekonomije može značiti samo da je ta zemlja u nevolji.
Usporen rast kineske ekonomije može značiti samo jedno - da je ta zemlja u nevolji, saopštio je dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2008. godine, Pol Krugman.
Podaci o Kini, prema riječima jednog od najpoznatijih ekonomista današnjice, nijesu lako dostupni, ali su nedvosmisleni, prenosi SEEbiz.
»Svi ekonomski pokazatelji bi trebalo da se posmatraju kao dosadni žanr naučne fantastike. To posebno važi za podatke iz Kine«, naveo je Krugman u autorskom tekstu pod nazivom Udariti u Kineski zid, objavljenom u Njujork tajmsu / New York Times/.
On piše da se zbog tajanstvenosti Vlade, kontrolisanih medija i veličine zemlje, mnogo teže može ustanoviti što se događa u Kini u odnosu na ostale velike ekonomije.
»Ipak, znaci su nepogrešivi. Kina je u velikoj nevolji. Ne govorimo o nekom manjem posustajanju, već o nečemu fundamentalnijem. Poslovni model i ekonomski sistem te zemlje dostigli su svoje limite. Može se reći da je kineski model pred udaranjem u Veliki kineski zid, a jedino pitanje je koliko će žestok taj sudar biti«, kazao je Krugman.
On je dodao da, ukoliko se po strani ostavi brzi rast, u oči odmah upada neravnoteža između potrošnje i investicija.
»Sve uspješne ekonomije dio trenutnih prihoda ulažu u investicije, a ne u potrošnju, kako bi osigurali dugoročnu. Međutim, Kina ulaže samo kako bi obezbijedila prostor da dalje investira«, naveo je Krugman.
On je podsjetio da Sjedinjene Američke Države (SAD) čak 70 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP) odvajaju za potrošnju, dok je Kina na polovini tog iznosa.
Krugman je pitao kako je i koliko moguće održati nisku potrošnju i tako dugo investirati bez oštrih opadajućih prinosa.
»Odgovori na ta pitanja su predmet velikih kontroverzi. Priča koja najlogičnije zvuči leži u starim zaključcima Arthura Lewisa, koji je tvrdi da države u ranim stepenima ekonomskog razvoja imaju mali moderni sektor uz mnogo veći tradicionalni koji sadrži ogroman višak radne snage, točnije veliki broj potplaćenih seljaka koji daju makar i marginalan doprinos ukupnom ekonomskom učinku«, saopštio je Krugman.
On je objasnio da taj višak ima dva efekta - prvo, zemlja može investirati u nove pogone i izgradnju bez nailaska na opadajuće prihode, jednostavno zato što mogu uvlačiti novu radnu snagu. Drugo, broj ljudi koji čine radnu snagu stvara konkurenciju u kojoj su male plate održive uprkos tome što ekonomija jača.
»Glavna stvar koja održava nisku potrošnju u Kini je činjenica da porodice u toj zemlji i ne osjećaju sve te prihode koji stižu kao posljedica ekonomskog rasta, već oni idu elitama«, precizirao je Krugman.
On smatra da je u Kini sada dostignuta točka, kada ponestaje »viška sa sela«.
"U neku ruku to je dobra stvar, jer plate rastu, a običan narod konačno ubire, plodove rasta. Međutim, kineska ekonomija se sada našla u situaciji da je potreban drastičan rebalans. Investicije nailaze na opadajuće prihode i to će se nastaviti bez obzira na to što Vlada uradi«, rekao je Krugman.
On je dodao da potrošnja mora dramatično porasti kako bi to nadoknadila.
»Sve je izvjesnije da će odgovor biti ne«, naveo je Krugman i obrazložio činjenicom da je Kina godinama odlagala neophodne izmjene i punila ekonomiju držeći valutu ispod prave vrijednosti i preplavljujući je jeftinimkreditima.
Krugman očekuje da će svijet osjetiti udarac i da bi u normalnijim okolnostima svjetska ekonomija to mogla izdržati.
"Ipak, sada kada su zapadne ekonomije u postojećem stanju, posljednje što nam je potrebno je šok u Kini. On bi mogao isprovocirati globalni pad«, rekao je Krugman.
(MINA-BUSINESS)