Berlin je kulturna metropola, ne samo Njemačke i Evrope već i svijeta...
Vjerovatno niko ne bi ni mogao ni da zamisli da će jedno malo veće selo od svega šest hiljada stanovnika krajem 13. vijeka brzo postati kulturna metropola, ne samo Njemačke i Evrope već i svijeta. Berlin je upravo to i mnogo više.
Povoljan položaj koji zauzima, u samom srcu Starog kontinta, na raskršću velikih sila, religija i kultura, učinila je Berlin prebogatim istorijom, koja ga vjekovima nije štedjela, ali je od njega danas napravila grad slobode, osmijeha i vrišteće energije mladih ljudi i umjetnika, a taj proces bio je dugačak, tezak i često, krvav.
Populaciju od svega par hiljada stanovnika vrlo brzo dupliraju Hugenoti, protestanti koji su morali da napuste katoličku Francusku i nastane se u protestantskoj okolini. Veći napredak grada primjećuje se tek nakon tridesetogodišnjeg rata, koji je unazadio ne samo Berlin, već i cijelu Njemačku, jer je u ratu između protestanata i katolika, zemlja ostala bez više od trećine stanovništva.
Međutim, Hoencoleri, jedna od najuglednijih njemačkih dinastija, stavlja naglasak na privredni razvoj, tako da Prusija, baš kao i njena prijestonica Berlin, doživljavaju ekonomski i kulturni procvat.
Početkom dvadesetog vijeka, grad se razvija u pravu metropolu. Osam, do tada samostalnih gradova, i preko šezdeset seoskih naselja spajaju se u jednu administrativnu cjelinu tako da u tom trenutku ovaj, po veličini treći zapadnoevropski grad, odmah poslije Londona i Pariza, doživljava pravu renesansu. Ulaže se mnogo u arhitekturu, postoje preko stotinu dnevnih listova, pedestak aktivnih pozorišta, tri opere, bezbroj galerija, muzeja…
Drugi svjetski rat, potom i podjela na Istočnu i Zapadnu Njemačku, donijeli su jedan težak period, ali Njemci ne bi bili Njemci, kada se ne bi izdigli iz poraza i ponovo fascinirali cio svijet. Po padu berlinskog zida, grad je ponovo rođen. I svi su htjeli da ga oblikuju po svojoj volji. Jedni su željeli Berlin, onakav, kakav je on nekada bio, dok su drugi željeli da njihov grad gleda u budućnost.
A danas je Berlin mješavina starog i novog, istorije i modernog. Možda najbolji primjer za to jeste i Potsdamer Plac-za vrijeme jedna obična, napuštena livada na kojoj je bila zabranjena bilo kakva gradnja zbog blizine zida i da slučajno neko ne bi pobjegao na zapad, a danas impresivna građevina od stakla, koja odiše elegancijom i raskoši, sa bioskopima, hotelima, filmskim muzejom…
Još jedan od originalnih njemačkih ’’izuma’’ je Love parada. Počela je šetnjom zapadnim Berlinom, prije svih, ljubitelja elektronske muzike, da bi se vrlo brzo pretvorila u manifestaciju koja je privlačila milione turista iz različitih krajeva svijeta.
Simbolično, ovaj događaj je na neki način i kulturni ujedinitelj dvije Njemačke. Nakon pada Berlinskog zida, njegovi osnivači, u želji da izbjegnu komercijalizaciju tehno muzike, sele elektronsku scenu mahom u Istočni Berlin, gdje niču underground klubovi, prije svega smješteni u napuštenim fabrikama, zgradama, metro stanicama...
Jedan od najistaknutijih klubova te vrste je i Tresor. Kao što mu ime kaže, u početku se nalazio u trezoru banke, da bi nakon zatvaranja i kraće pauze promijenio lokaciju i uselio se u bivšu toplanu. Njegova specifičnost je u tome što ničim ne podsjeća na main stream klubove. Sivi betonski zidovi, mračni hodnici, jedinstven miris i zaglušujuća buka možda ne zvuče kao najbolja preporuka, ali upravo to odstupanje od klišea je postalo njegov zaštitni znak. Trezor kao takav predstavlja produkt čiste energije Berlina i ljudi koji nenametljivo ali originalno pomjeraju granice i ruše predrasude o Njemačkoj kakva je nekada bila, a istovremeno stvaraju novu sliku o zemlji koja je postala sinonim za mir, toleranciju i slobodu.
I to je upravo ta pobjeda Njemaca, koji su uspjeli da pomire naočigled nepremostive razlike i stvore grad bogate istorije i kreativne budućnosti, grad koji je postao atelje za najtalentovanije umjetnike i arhitekte svijeta, možda ne najljepši, ali svakako uvjek izmami osmijeh na lice kada u njega ponovo dođete i ostavi onaj osjećaj u vama, da možda ne znate tačno kada, ali znate da ćete se sigurno vratiti da ga vidite bar još jednom. I to na kraju tako i bude… Osim što se ne završi na tom jednom…
(MONDO)