Rafael Nadal večeras možda igra posljednji meč u karijeri, a to je bio povod da mu dirljivo pismo pošalje i Rodžer Federer.
Kralj šljake sa svojom Španijom igra četvrtfinalni dvoboj Dejvis kupa u Malagi.
„Dok se spremaš da završiš svoju tenisku karijeru, imam nekoliko stvari koje želim da podijelim prije nego što se postanem previše emotivan.
Počnimo sa očiglednim: pobijedio si me – mnogo puta. Više nego što sam ja uspio da pobijedim tebe. Izazivao si me na načine na koje niko drugi nije mogao. Na šljaci, osjećao sam se kao da ulazim u tvoje dvorište, i tjerao si me da radim sve teže nego što sam ikada mislio da mogu, samo da bih zadržao svoj položaj. Natjerao si me da preoblikujem svoju igru – čak sam išao toliko daleko da promijenim veličinu glave reketa, nadajući se bilo kojoj prednosti.
Nisam baš sujevjeran čovjek, ali ti si odveo sujevjerje na viši nivo. Cio tvoj proces. Svi oni rituali. Slažeš flašice vode kao vojnike u formaciji, popravljaš kosu, namještaš donji veš… Sve to sa najvećom intenzitetom. U tajnosti, pomalo sam volio sve to. Jer je bilo tako jedinstveno – bilo je to tvoje.
I znaš šta, Rafa, učinio si da još više uživam u igri.
OK, možda ne na početku. Poslije Australijan Opena 2004. prvi put sam postao broj 1 na svijetu. Mislio sam da sam na vrhu svijeta. I bio sam – dok dvja meseca kasnije nisi izašao na teren u Majamiju u crvenoj majici bez rukava, pokazujući te bicepse, i pobijedio me ubjedljivo. Sva ta priča koju sam čuo o tebi – o tom nevjerovatnom mladom igraču sa Majorke, talentu generacije, vjerovatno ćeš jednog dana osvojiti veliki turnir – nije bila samo priča.
Obojica smo bili na početku našeg puta i to je put koji smo zajedno prešli. Dvadeset godina kasnije, Rafa, moram reći: Kakav nevjerovatan trk si imao. Uključujući 14 titula na Rolan Garosu – istorijski! Učinio si Španiju ponosnom… učinio si cio teniski svijet ponosnim.
Stalno razmišljam o uspomenama koje smo dijelili. Promovisanje sporta zajedno. Igranje onog meča napola na travi, napola na šljaci. Obaranje rekorda po broju gledalaca igrajući pred više od 50,000 navijača u Kejptaunu, Južnoafrička Republika. Stalno smo se šalili. Izmorili smo se na terenu, a onda, ponekad, skoro doslovno morali da se držimo jedan drugog tokom ceremonija dodjele trofeja.
Još uvijek sam zahvalan što si me pozvao na Majorku da pomognem u otvaranju Rafa Nadal Akademije 2016. Zapravo, ja sam se pomalo sam pozvao. Znao sam da si suviše pristojan da insistiraš da budem tamo, ali nisam želio da to propustim. Oduvijek si bio uzor djeci širom svijeta, a Mirka i ja smo tako srećni što su naša djeca trenirala u tvojim akademijama. Imali su sjajno vrijeme i naučili su mnogo – kao i hiljade drugih mladih igrača. Iako sam uvijek brinuo da će se moja djeca vratiti kući igrajući lijevom rukom.
I onda je bio London – Lejver kup 2022. Moj posljednji meč. Bilo mi je sve što znači da si bio tamo pored mene – ne kao moj rival, već kao moj partner u dublu. Dijeliti teren s tobom te noći i dijeliti te suze, zauvijek će biti jedan od najposebnijih trenutaka moje karijere.
Rafa, znam da si fokusiran na posljednji dio svoje epske karijere. Pričaćemo kada bude gotovo. Za sada, želim da čestitam tvojoj porodici i timu, koji su svi imali ogroman uticaj na tvoj uspjeh. I želim da znaš da tvoj stari prijatelj uvijek navija za tebe, i navijaće jednako glasno za sve što budeš radio sljedeće.
Rafa, naprijed! Najbolje uvijek, tvoj fan“.