Ćerka Mikija Jovičića ogolila je dušu i sa javnošću podijelila svoju jezivu životnu priču.
Olga Jovičić, ćerka legendarnog kompozitora Mikija Jovičića, tvorca brojnih hitova narodne muzike, ispričala je stravičnu životnu priču o djetinjstvu i torturi koju je doživjela poslije očeve smrti.
Miki je imao troje djece - sina Zorana i ćerku Olgu sa pjevačicom Zoricom, ali i najmlađeg Stefana, kojeg nije ni upoznao i kojeg je dobio sa pjevačicom Vanjom. Stefan je rođen mjesec dana nakon Mikijeve smrti, koja se dogodila 15. januara 1996. godine, a o svemu ovome, ali i jezivom životu koji je uslijedeo, govorila je upravo Olga u jednoj emisiji.
Sa ogromnom tragedijom suočila se kao djevojčica od svega 14 godina, ali nadala se da će njeno svijetlo na kraju tunela biti stariji brat, u kojem je pronašla utjehu nakon smrti oba roditelja.
"Kad se sahrana desila, brat se izjasnio da želi da bude staratelj. Da on to nije uradio, ja bih završila u domu, jer niko nije htio ni sa tatine, ni sa mamine strane da to prihvati. Svi su govorili da nemaju sredstva, sobe... Brata sam mnogo voljela, čuvao me je dok su roditelji putovali, radili... Moj brat je mene čuvao. Bio je jedna žrtva, a ja sam bila nemirno dijete. Kad se vratio iz vojske, nisam znala kako ćemo i šta ćemo, za njega je to bio šok".
Pored toga što je ostala bez oba roditelja za kratko vrijeme, krenula je da se bori sa ozbiljnim problemima, a ni na jednoj strani nije osjećala razmijevanje, već samo prekor. Uslijedili su brojni jezivi događaji - batine, silovanja, a zbog silnih trauma je pomišljala i na samoubistvo.
"Problem je nastao kad se pojavila žena u njegovom životu, kućna prijateljica mojih roditelja, voljela sam je, 20 godina je starija od njega. Zatekla sam ih u nekom intimnom izdanju, rekla mi je da voli Zorana i da ćemo biti zajedno. Znala sam da nije ispravna, znala sam njenog muža i ćerku, koja je moje godište. Bili smo najbolji kućni prijatelji. Doživljavala sam je kao mamu, nije mi to bilo zdravo. I profesori su u školi to gledali kao boleštinu, njena ćerka i ja smo se udaljile. Napustila je svog muža i ćerku, došla da živi sa nama. Nije bila zakonski staratelj, ali je to bio njen izgovor. Lijepila je slike mojih pokojnih roditelja, da bi mi bilo lakše. Ona nije bila dobro tad, ali je imala dobru namjeru, mislim tako", rekla je Olga i otkrila da je od nje trpjela fizičko nasilje.
Jedne noći dobila je jezive batine od žene njenog brata:
"Jednog dana sam se vraćala iz škole, bila sam na groblju, pa kod maćehe, imala sam 11 godina, ona je mislila da je ogovaram tamo. Brat mi je udario par šamara, pitao gdje sam do sad. Rekao mi je da lažem, ulazim, ona mi kaže: 'Sad ću da te ubijem, čujem da me ogovaraš da te bijem, ja sam svoje dijete ostavila zbog tebe, a ti pričaš da sam loša, večeras će jedna od nas dvije da legne pored tvog tate'. Tukla me je štapom, letjela sam sa fotelje. Krenula je da me davi, brat je stajao na vratima i gledao me, vidjela sam mržnju u njegovim očima. Brat koji me je uvijek čuvao je samo stajao i gledao, obratio se njoj: 'Nemoj, prestani, nije vrijedna toga'. Upiškila sam se. Krenula sam do tetke".
"Šta da ti radim, moraš da budeš mirna, da pereš sudove, budeš dobro dijete...".To mi je tetka rekla. Otišla sam sljedeći dan u školu tako, svi su me gledali. Svi su primijetili modrice. Zvali su tetku, socijalnu radnicu, kad sam ih vidjela, opet sam se upiškila. Pravdala sam se da sam se pobila, samo da ne bih završila u domu. U socijalno su došli brat i ta žena, bila je manja od makovog zrna. Ja sam im rekla da rade sve, samo da mi ne uzmu brata. Vratili smo se kući, brat mi je rekao da sam mu upropastila život, a ispostavilo se da sam mu spasila. On mi danas kaže da se pola stvari ne sjeća. Nisam ljuta na njega, bila sam do skoro ljuta na nju, jer sam imala košmare i košmare. Danas sam na ljekovima. Bila sam anksiozna djevojčica, sada sam anksiozna žena".
Pokušala je da potraži spas u Makedoniji, jer joj je odatle majka.
"Odlučila sam da napustim brata. Sa 15 godina, izrasla sam u lijepu djevojku, simpatičnu, počeo je pubertet. Brat nije znao da se nosi sa mnom. Na njega su uticale tetke i strine, koje su govorile da neću hvala da mu kažem, da ću biti k*rva, sve, samo ne čovjek. Jedan dečko se zaljubio u mene, bio je nasilan, htio da bude sa mnom, ja nisam željela. Bio je u Požarevcu, policija nije mogla da nam pomogne. Trpjela sam nasilje, žalila sam se bratu, pokušao je da mi pomogne, ali nije mogao. Rekao je da će da me čuva. Tad sam imala 15, on 22. Brat me je poslao u Makedoniju kod rodbine, da ostanem samo dok to ne prođe. Međutim, i moj brat je bio sit svega. Danas mi je rekao da je to uradio jer bi ili on pao mrtav, ili ja, ili taj čovjek. Poslao me je kod rođaka. Rekao mi je da mogu da dođem samo u goste, da Makedonci brinu o meni".
Odlazi u Skoplje sa namjerom da dobije makedonsko državljanstvo i željom da tamo konačno izgradi miran život.
"Ali ja kao ja, shvatila sam poslije da postoji neki algoritam života, kod mene mora da se desi nešto loše. Platila sam u Skoplju kuću za godinu dana unaprijed i upoznajem komšinicu koja je imala 28 godina. Pile smo kafu, znala je moj cilj, da hoću da izvadim državljanstvo, da radim, sve je znala. Ona mi kaže da radi vikendom u jednom lokalu i da mogu da pođem sa njom nekad. Pošla sam, nekih 100 kilometara od Skoplja grad, tamo sam pošla kod gazde sa njom, čovjek od 55 godina. Nije mi se ni svidjelo to mjesto. Komšinica je bila konobarica vikendom, ali taj dan nije radila, sjedjele smo i pričale. Ja sam čekala da se ona spremi. Ništa se nije dešavalo, kao išle smo u neki izlazak."
Nije ni slutila šta će joj se te noći desiti.
"Nisam mogla da pomislim da neko može da me siluje. Bio je normalan, oslovljavao me sa 'sine', pričao da će mi pomoći oko državljanstva. Prespavala sam kod nje, sljedeći dan je trebalo da idem na autobus do Skoplja, on se ponudio da me odveze, a ona ostaje, što me je začudilo. Samo što sam sjela u auto, poslije dva minuta mi je stavio ruku i kao: 'Kako si slatka, lijepa'. Ja ga pitam: 'Čika Luka, šta je Vama?', a on: "Nemoj da me čikaš. Pitala sam ga zašto to radi, rekla mu da je star, on skrenuo u šljivike, i dalje nisam vjerovala šta može da se desi."
Olga dodaje da joj nije vjerovao kada mu je otkrila da je nevina, već je užasno počeo da je vrijeđa.
"Rekla sam mu da nisam dobro, da sam nevina. On mi je tada rekao: 'Ti si srpska k*rva koja je došla da se je*e sa Šiptarima, znam ja takve kao ti'. Govorila sam mu da imam familiju ovdje, da mi je mama Makedonka. Parkirao se, ja pokušala da uzmem telefon, ne znam ni koga bih pozvala... On me je udario i rekao: 'Hoćeš da te bijem, pa da uživamo ili da mi se ne praviš fina i da uživamo?'. Sve je počelo da mi se miješa. Pitala sam bar da stavi kondom, rekao je:'Naravno da ću sa k*rvama kao što si ti da stavim kondom'. Povukao me je na sebe i bol. Osjetila sam bol jaku, samo sam razmišljala, čuvala sam to, sanjala sam o nekom princu", otkrila je u ispovijesti na Hype televiziji.
Poslije toga je poželjela da se ubije, prva pomisao joj je bila da se baci pod kamion, ali se uplašila Boga, vjera je bila njen spas.
"Vratila sam se u stan. Jedan čovjek mi je stao i povezao me do Skoplja. Prošli smo pored grada gdje živi porodica moje mame. Htjela da da odem kod njih, da im kažem šta mi se desilo. Ali, mislila sam da bih se osjetila kao neuspjela figura pred vajarem. Krivila sam sebe. Ali, ovo nije najgore, ono što mi se poslije desilo mi je napravilo najveću rupu na duši".
Komšinica joj je zapravo bila najveći neprijatelj, a Olga nije mogla ni da nasluti šta je bila u stanju da uradi.
"Krenula sam po cigarete sljedeće jutro, jer mi je ona rekla da je tu. Trebalo je da pričamo, međutim stvorio se Lukin auto, neki čovjek je bio pozadi, koji me je povukao. Ništa nije rekla, samo je nijemo gledala. Tada sam povezala da mi je ona to namjestila. Ali, nije mi bilo jasno šta sad hoće od mene. Nisam željela ponovo da preživim isti pakao, pokušala sam da se udavim upaljačem. Opet smo stigli u onu kafanu, a ja sam samo željela da me nema. Sve me je boljelo od prethodnog dana. E, tu počinje moja vjera u Boga. Ja sam već zakazala preglede kod neurologa, jer nisam bila dobro. Vidim neki donji veš na krevetu. Čujem nekog čovjeka, za koje mislim da je Bugarin, zbog akcenta i polako počinje sve da mi se ljulja."
Tada je samo molila Boga da joj pomogne i smatra da se tada neko čudo i desilo.
"Samo sam čula neke glasove, mislili su da me je neko nadrogirao, i ja sam mislila, jer nisam mogla da se pomjerim. Kao da sam bila u nekom snu. Znala sam da se nešto dešavalo, ali se ne sjećam skoro ničega. Jer, da se sjećam, ja ne bih bila danas živa. Probudila sam se u nekom podrumu sva mokra i izubijana, prljava. Više njih me je silovalo. Ja to ništa nisam osjetila".
Tada je shvatila koliko je još zapravo bila mala i nezaštićena, prepuštena sama sebi.
"Kada sam stigla u stan, jedva sam preživjela noć. Tresla sam se, e tada sam osjetila da nemam srce koje je moj dom. Dvije godine poslije toga sam spavala ispod kreveta. Plašila sam se muškaraca. Dugo vremena mi je trebalo da dođem do ovoga što sam dana, a ulazim u 40-e godine".
"Mislila sam da se nikada neću udati. Počinje period mog života gdje upozanjem prijatelje za cio život. Upadam u anksioznost koja se pomiješala sa vrtoglavicama. Serotonin mi je toliko pao, da nije bilo tih ljudi okolo, ne znam kako bih završila."
Trebalo je da ode u Indiji, gdje bi vodila računa u siromašnoj i nezbrinutoj djeca, i pred sam put, zaljubljuje se u svog sadašnjeg muža sa kojim je dobila sina. Poslije svih trauma i tragedija, danas vodi miran porodični život, a cilj joj je da u budućnosti pomaže djeci bez roditeljskog staranja.