Zorana Pavić se osvrnula i na današnju estradu, ističući da ne treba miješati popularnost i umjetnost.
Zorana Pavić okupila je domaće medije povodom promocije koncerta "Ljubav traži heroje", koji će biti održan 11. novembra u MTS Dvorani.
Pred kamerama Mondo redakcije govorila je o simbolici koncerta, životnim iskušenjima kroz koja je prolazila, ali i o svom pogledu na ljubav, estradu i umjetnost. Otkrila je i kako se priprema za veliki nastup, koji, kako ističe, doživljava kao veliku odgovornost.
"Koliko god to možda pretenciozno zvučalo, cio život sam heroj. Družim se sa herojima i poštujem i volim heroje. Jednostavno, ono što sam shvatila sa godinama je da sve što nam se dešava su određena iskušenja koja mi treba da prebrodimo, da budemo na visini zadatka i da idemo u dobrom pravcu. Mislim da su iskušenja jako važna u životu svakog od nas. Pršla sam kroz dosta toga, ali nikad se ne poredim sa drugima, jer uvijek se sjetim nekih jako teških stvari. Neko je, Bože me oprosti, sahranio svoje dijete", započela je Zorana.
"Ja kažem: 'Bilo mi je teško jer sam bila bolesna, jer nisam izlazila iz kuće.' Uvijek postoje stvari koje su neuporedive sa onim što mi prolazimo, a mislim da smo skloni tome da se uvijek upoređujemo sa onima kojima je bolje, a da ne razmišljamo s čim se sve ljudi nose. Iskreno rečeno, divim se roditeljima koji biju te bitke za svoju djecu. Moralo je da prođe malo vremena da postavim stvari i shvatim da sve što nam se dešava u životu nije slučajno, već da je to naš zadatak. A kako ćemo taj zadatak sprovesti u djelo, to je već do nas", objašnjava Pavićeva.
Na pitanje koliko joj je vremena potrebno da prebrodi težak period i da li je emotivna osoba, odgovorila je:
"Nemam ja tu sad odgovor koliko treba vremena. Ali ja nisam njanjava osoba i nisam navikla da me život nešto smiruje i da to tako ide. Tako da sam ja na borbe navikla, ali sam nalazila načine kako da prevaziđem određene probleme. I nekako sam to sugerisala i svojim najbližima ili prijateljima. Mislim, svi ćemo da umremo, je l'? Ali dok smo ovdje, ako možemo da budemo nekako dostojanstveni."
Koncert koji nosi ličnu poruku
Zorana je objasnila zbog čega joj je važna pjesma kojom će otvoriti koncert, za koju je istakla da je autobiografska.
"Jeste autobiografska, ali je nisam ja napisala. Uglavnom sam koncerte u Beogradu otvarala pjesmama "Žetva" ili "Samo da me ime ne zaboraviš", pokojnog Rođe Raičevića. E sada je ovo nešto treće i mislim da potpuno ide uz moju zrelost. Postoji taj jedan stih koji mi je jako važan i mislim da će biti baš iznenađenje za publiku. Sam taj početak ima jedan umetnički momenat, zahvaljujući mom saradniku Ognjenu Topaloviću, jer me je rasplakao. Kome god sam poslala, isto su reagovali", govorila je pjevačica.
"Mislim da je misija nas koji se bavimo muzikom da ljudima obojimo život. Ne bih da otkrijem ko je autor, s obzirom na to da je to moja mnogo dobra drugarica. Ona je rekla: 'Ja sam nešto napisala', izgovorila je taj tekst, a ja sam rekla: 'Ovo je moja pjesma.' I tako je i bilo. To su one pesme iz potaje koje nađu put do svog izvođača", rekla je Pavićeva.
Kako je u ranijim intervjuima istakla da ljubav traži žrtvu, zanimalo nas je zašto ima takav pogled na ljubav i kakvu žrtvu je ona davala u prethodnim odnosima.
"Ne radi se samo o meni. Ljudi površno plasiraju i banalizuju tu prelijepu riječ 'ljubav'. Ljubav je sve, Bog je ljubav. Kada neko ljubav naziva time što joj je kupio Rolkes ili je dovezao ne znam kojim autom, ljubav je kada je teško. Mislim, ne samo to, naravno da podrazumijeva i ljepotu. Nego šta ti moraš da podneseš. Tako je i u ratovima, ono što reče car Lazar: "Nije bitno kolika sila te je napala, nego kakvu svetinju braniš", Isto tako, heroj ne podrazumijeva da on nema straha, nego da mu je bitnija ta ljubav prema određenom biću i da će biti iznad toga. Ljubav podrazumijeva uzajamnost i posvećenost. Kada kažem žrtvu, mislim na to da i kada je teško budeš tu, ali naravno uzajamno. Ne sad ja sam za tebe kad ti je teško, a ti šetaš po parku kada je meni teško. Banalizujem malo", objasnila je Zorana.
"Nisam dio estrade"
Pjevačica se osvrnula i na današnju estradu, ističući da ne treba miješati popularnost i umjetnost.
"Svako vreme ima svoje, ali mislim da ta posebnost, kada ste potpuno različiti od onoga što se nudi i imate svoju priču, može da bude put do uspjeha. Niste potpomognuti raznim mehanizmima i polugama moći, ali ste svoji i to ne gubite nikad. Postoji jedna vrsta površnosti i pomjeranja vrijednosti, pa u istu grupu stavljaju ozbiljne umjetnike. Reći ću najjednostavnije, nije isto estrada i umjetnost. To što se brka i što u istu kacu stave neke starlete i ozbiljne umjetnike, pa se kaže da je sve to popularno, nije isto", priča pjevačica i dodaje:
"Šta znači pjevačica? Pa nije pjevačica svaka koja uzme mikrofon. Treba razlikovati umjetnost od estrade. Cane iz Partibrejkersa rekao je da je estrada ekspresno stradanje, da je nastala od te riječi, i to jeste ekspresno stradanje. Ja nisam dio estrade, neka se ljuti ko god hoće, zato što nikad nisam pristajala na ta pravila, nikad nisam išla na prvu loptu, uvijek sam bila svoja."
Trema pred koncert posle toliko godina
Na pitanje da li i dalje osjeća tremu pred nastupe, Zorana je objasnila da je danas više riječ o odgovornosti.
"Ja bih to nazvala odgovornošću. Možda je to onda i trema. Postoji jedna ozbiljna odgovornost, jer kada ste početnik, sve može da vam se oprosti. Ali ako ste tu decenijama, ja sebi ne mogu da oprostim ako nešto ne bude kako treba. Vrlo je zahtjevno, mnogo je učesnika, mnogo ljudi, mnogo smo toga zamislili zaista posebnog i postoji odgovornost da to sve sprovedemo u djelo. Vjerujem da ćemo u tome i uspjeti, zato što zaista cijela ekipa to radi sa puno ljubavi", istakla je Zorana, koja je priznala da je perfekcionista, ali da joj nije cilj da kontroliše svaki detalj.
"Jesam, ali ne onaj sitničavi. Suštinom se bavim. Suština mi je važna, da bude na pijedestalu i da sve bude sprovedeno u tom smislu. Kažu da sam spontana i prirodna. I u predstavama, kada se nešto dogodi, ja to pokrijem svojim humorom i duhom. Ali suštinski, stvari moraju da funkcionišu. Zahtjevno je, ali sreća prati hrabre. Kada zamisliš nešto raskošno i lijepo, pomijeraš granice. A pritom onima koji su te večeri tu pokloniš magiju", zaključila je pred našim kamerama.
