O Golom otoku, poznatom zatvoru za političke zatvorenike iz perioda SFRJ se dosta priča ali i dalje se ne zna dovoljno. Mnogi su na ovom „pustom ostrvu“ završili jer su ispričali šalu, vic, otpjevali pjesmu ili našli se na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.
Jedna od najpoznatijih pjesama ispjevanih o Josipu Brozu „Druže Tito ljubičice bijela“ koštala je mladu novinarku Ženi Lebl dvije i po godine robije na Golom otoku, gdje je završila kada joj je bilo samo 22.
U to vrijeme o Ženi, Beograđanki jevrejskog porijekla, nije se puno znalo, ali nije ni smjelo mnogo da se piše o periodu koji je provela na Golom otoku. Jedan od tekstova o njoj 2013. godine objavila je Politika, list u kojem je radila dok je nisu uhapsili zbog vica o Josipu Brozu Titu koji je jednog jutra prepričala u redakciji, piše Politika.
„Kolega joj je jednom ispričao šalu kako je Jugoslavija pobijedila na međunarodnom takmičenju u cvijeću jer je uzgajala ljubičicu od 100 kilograma, aludirajući na pjesmu „Druže Tito, ljubičice bijela, tebe voli omladina cijela“. Pošto je prepričala vic u redakciji, po Ženi Lebl dolaze dva udbaša jer je, rekoše, govorila protiv Tita i nije prijavila narodnog neprijatelja od kojeg je čula sporni vic.
Odvode je u zatvor UDB Glavnjača, potom u logor Ramski rit, pa u Zabelu, Grgur na kraju na Goli Otok. U pet zatvora, gdje je od aprila 1949. do oktobra 1951, od nje su tražili da promijeni mišljenje i prizna krivicu. Ispisana je potom i iz „Udruženja novinara”.
Kada je bila puštena na slobodu, njen brat Saša, kada ju je vidio, rekao je da izgleda kao povratnici iz Aušvica. U Beogradu niko nije imao razumijevanja za povratnicu sa Golog otoka. Ima ga samo u uskom krugu svoje porodice. Jedini izlaz bio je iseljenje u Izrael. Uz mnogo komplikacija dobila je pasoš. U Haifu je stigla preko Italije.
U proljeće 1986. srela se sa Danilom Kišom u Jerusalimu. Tokom njihovog razgovora pojavila se Eva Nahir Panić, bivša zatočenica Golog otoka. Evino pripovijedanje o Golom otoku Kiš sluša potresen činjenicama i tek tada saznaje da je i Ženi bila na tom strašnom mjestu. Pisac do tad nije znao da je ne samo na Sv. Grguru već i na Golom bio ženski logor, i smatra da to mora biti dokumentarno filmsko svjedočanstvo. Serijal „Goli život“, u režiji Aleksandra Mandića, koji je od 12. do 15. februara 1990, u četiri epizode, vidjela cijela Jugoslavija, objelodanio je tu činjenicu.
Kiš, koji je podsticao Ženi da od sinopsisa napravi knjigu, nije doživio da vidi ni serijal ni plod svoje inicijative. Knjiga „Ljubičica bijela“ u Izraelu je dobila epitet bestselera, a u Srbiji se, te iste 1990, objavljuju i plodovi njenih studija. U njoj je opisala jeziva iskustva iz logora, a mnogi do tada nisu ni znali da je tamo bilo i žena“, navodi Politika.
“Samo žedni znaju cijeniti vodu. Bile smo okružene morem, a žedne do ludila”, jedan je od citata njene knjige koja svjedoči o bolu, mukama ali i poniženju Ženi Lebl koja je rođena 1927. u Aleksincu, a od 1933. porodica Lebl živjela je u Beogradu. Istraživačkim radom Ženi Lebl bavila se do posljednjeg trenutka svog života.