Da li vjera može da nam pomogne da ne mrzimo i da li vjerujući ljudi manje mrze od ateista, objašnjava za MONDO psihoterapeutkinja Tijana Turudić.
Tribina na temu Zašto mrzimo održana je u nedelju u konaku crkve Svete Petke na Kalemegdanu i u okviru nje je predavanje imala Tijana Turudić, master pedagoškinja, psihoterapeutkinja i hipnoterapeutkinja. Vrlo bitna tema za svakoga od nas, ali istovremeno i na prvi pogled vrlo neobičan spoj. U okviru crkvenih aktivnosti ustanovljena je praksa da se kroz predavanja obrađuju vjerske i životne teme svih koji su uključeni u crkveni život, a odluka ove beogradske crkve je da u to uključi i stručnjake iz oblasti psihoterapije da govore o temama koje svakodnevno utiču na naš život.
Jedna od nezaobilaznih tema jeste mržnja, o čemu je govorila Tijana Turudić. Psihoterapeutkinja iz Novog Sada odgovorila nam je na nekoliko vrlo bitnih pitanja o ovoj temi.
Šta je zapravo mržnja?
"Mržnja je prirodno neprijatno i destruktivno osećanje, koje najviše razara samu osobu koja mrzi. Mnogi misle da je mržnja negacija ljubavi odnosno njena suprotnost. Međutim, to nije istina. Negacija ljubavi je ravnodušnost. Ljubav je sila koja ujedinjuje, umnožava dobro. Dok je ravnodušnost ono stanje duha kada nas je baš briga za neku osobu, neki predmet, objekat. Sveti Avgustin navodi da "u mjeri u kojoj ljubav u tebi raste, raste i tvoja ljepota, jer ljubav je ljepota duše". Što je više ljubavi u nama, to će će je više biti u odnosu sa drugim ljudima i svetom oko nas", kaže Tijana.
Kakva je povezanost vjere i mržnje?
"Svaki čovjek je fizičko, psihičko i duhovno biće. Vera je upravo izraz našeg duhovnog bića. Vjera je ljubav. Vjera u dobro nam pruža osnovu za zdrav život sa svim ljudima oko sebe. Kada svoje srce ispunimo sa vjerom u dobro, u čovjekoljublje, u blagostanje, mi smanjujemo mogućnost da se takozvano zlo širi, da mržnja vlada".
Smatrate da verujući ljudi manje mrze od ateista?
"Mržnja, iako neprijatno i destruktivno osjećanje, je osjećanje koje može osjećati svako od nas, bez obzira na religijsku opredeljenost. Mržnja je sila koja teži razaranju, uništenju, ne samo onoga ko je osjeća, koji je koristi, nego i onoga na koga je ta mržnja usmerena. Na kraju, mržnja je osećanje koje osoba osjeća onda kada procenjuje da je drugi zao, da nju neopravdano ugrožava i da to radi sa ciljem, smisleno. Da li će osoba mrzeti zavisi od brojnih razloga. Svako od nas teži da agresivnost koju nosi sa sobom iskoristi na jedan konstruktivan način. Barem bi tako bilo socijalno prihvatljivo. Zato su mnogi od nas uspješni, jer upravo svoju agresivnost, koja jeste glavni sastojak mržnje, koriste na dobar način. Sigurna sam da se svešću o sebi i drugima, bilo kroz veru, psihoterapiju ili neki oblik rada na sebi, smanjuje vjerovatnoća da se ta agresivnost ispoljava na jedan destruktivan način".
Da li vera može da nam pomogne da manje mrzimo?
"Vjera u dobro, vjera u ljubav, sebe i druge je siguran put ka tome da svoje agresivne tendencije smanjimo ili u potpunosti neutrališemo. Onda kada vjerujemo u dobro, kada se tako ophodimo prema sebi i drugima, mi činimo sebi i drugima dobro, ne ostavljajući mesta za takozvano zlo, sve ono što može da nas podstakne na desturkciju. Volela bih da naglasim da je svesnost o sopstevnim emocijama, veoma važna u ovom procesu. Što smo više svesniji onoga što osećamo, to više imamo mogućnost da izaberemo način na koji ćemo se ponašati, čak i onda ukoliko osećamo mržnju. Kao što sam spomenula mržnja kao negativno prirodno osećanje je osećanje koje može svako od nas osjećati, ali način na koji će se ona iskazati se bitno razlikuje od osobe do osobe".
