Na starim fotografijama ljudi su gotovo uvijek smrtno ozbiljni, kao da nose sav teret ovog svijeta.
Da li je to zato što nije bilo nikog da im kaže "ptičicaaa"? Ili je možda tadašnja loša higijena zuba bila uzrok njihove strogosti?
Nikolas Dživs, umjetnik, pisac i predavač na Umjetničkoj školi u Kembridžu smatra da su tome doprinijela dva razloga.
Prvi je taj što su ljudi koji su se slikali morali da poziraju i po nekoliko minuta, te im je bilo teško da dugo zadrže osmjeh.
Podsjećanja radi, pioniru fotografije, Francuzu Niseforu Nijepsu, bilo je 1826. godine potrebno osam sati da bi ovjekovečio "Pogled na Gra" (Point de vue du Gras), koji se smatra prvom uspješnom trajnom fotografijom u istoriji.
I premda je 16 godina kasnije, njegov sunarodnik Luj Dager smanjio vrijeme snimanja na 15 minuta, i dalje je to bilo nedovoljno da bi se smiješilo pred kamerom.
Drugi razlog je više društvene prirode. U to vrijeme, čovjek koji se smijao asocirao je na glupaka. Smrknuta poza odavala je utisak ozbiljnosti i otmenosti, a nasmijan izraz lica neobrazovanosti i neotesanosti.
"U to vrijeme u Evropi, važilo je pravilo da su jedine osobe koje se smiju, u umjetnosti i životu, siromašni, bestidnici, pijanice, maloumnici i ulični zabavljači", kaže Nikolas Dživs.
(MONDO, Foto: Guliver/Getty images/Thinkstock)
