Najsnažnije emocije osećamo onda kada događaje ocijenjujemo kao nama najvažnije. Ovako snažne emocionalne reakcije nazivamo afekti.
Kada ljudi na neki događaj reaguju emocijom koja je njihovoj okolini razumljiva i prihvatljiva, takve emocionalne reakcije zovemo adekvatne ili primjerene. Ali nekada ljudi na događaje reaguju neprimjereno, emocijom velikog intenziteta, koja njihovoj okolini nije ni razumljiva ni prihvatljiva.
Kada bi ljudi mogli da pronađu način da ne reaguju pretjeranim emocijama, ovaj svijet bi bio mnogo ljepše mjesto za život.
Naše emocije su rezultat naše procjene da je nešto veoma važno. Što smo nešto ocijenili kao važnije, to će i emocija biti snažnija. Najsnažnije emocije osjećamo onda kada događaje ocijenjujemo kao nama najvažnije. Ovako snažne emocionalne reakcije zovemo afekti.
U našoj kolektivnoj psihi još postoji predstava da emocije, pogotovo snažne emocije, upravljaju ljudima. Često mislimo da je osobu "zaposjela" neka emocija, tako da nije odgovorna za svoje postupke jer je "u afektu".
U stvarnosti su emocije rezultat jedne aktivne procjene koju čovek vrši da bi shvatio šta se dešava i koliko je važno to što se dešava. Kada neko ocijeni da se dešava nešto važno, time će kod sebe "pobuditi" emociju. Mi stvaramo vlastite emocije tako što određenim stimulusima i određenim situacijama pripisujemo neko značenje, a zatim i važnost.
Naše procjene su uvijek subjektivne, što znači da nekom stimulusu možemo tačno ili pogrešno pripisati značenje. Kada nečemu pripišemo pogrešno značenje, onda će i naša reakcija na to biti pogrešna.
Problem je i to što u datim situacijama nećemo biti svesni da pripisujemo pogrešno značenje, već ćemo vjerovati da je upravo to značenje tačno i istinito. Kada nam neko drugi kaže da neku situaciju nismo razumjeli, mi znamo da on svoju subjektivnost suprotstavlja našoj, tako da njegovo mišljenje možemo uzeti kao važno, ali ne i egzaktno ili objektivno upozorenje, piše "Politika".
Ljudi se razlikuju i u tome koliku važnost pripisuju istoj stvari. Jednima je jedno važnije od drugog, drugima je drugo važnije od prvog ili im je nevažno. Svako ime neke argumente da opravda svoj sistem vrijednosti.
Najbolje je da se svako bavi onim svojim emocijama za koje smatra da su pretjerano intenzivne.
Da bi neko razumio svoje snažno osjećanje treba sebi da postavi dva pitanja. Prvo: šta se tačno desilo i kako sam to razumio? Kada na to odgovori samom sebi drugo pitanje je: zašto mi je to toliko važno?
Tako će biti u stanju da osvjesti i provjeri proces rasuđivanja koji je doveo do pretjerano snažne emocije. Tada će moći da pronađe grešku u pripisivanju značenja ili pripisivanju važnosti, a zatim i da je ispravi. U tom procesu preispitivanja uvek dobro dođe pomoć osobe od poverenja.
Pitajte sebe
Da bi neko razumio svoje snažno osjećanje treba sebi da postavi dva pitanja. Prvo: šta se tačno desilo i kako sam to razumio? Kada na to odgovori samom sebi drugo pitanje je: zašto mi je to toliko važno?
(MONDO)
