Inteligencija ljudske vrste postepeno opada, ako je vjerovati rezultatima nove studije...
Autori studije objavljene u novembarskom broju stručnog časopisa "Trendovi u genetici" tvrde da se "evolutivni pritisak da ljudi budu pametni" izgubio prije nekoliko hiljada godina, kada smo počeli da živimo u gusto naseljenim poljoprivrednim zajednicama, i da zbog toga inteligencija naše vrste opada.
"Razvoj naših intelektualnih sposobnosti i optimizacija hiljada gena zaduženih za inteligenciju vjerovatno se dogodio u neverbalno doba, dok se preci naše vrste još nisu raširili van teritorije Afrike", kaže autor studije Džerald Krabtri sa Stenforda za LiveScience. Od tada je sve krenulo nizbrdo, tvrdi on.
Ipak, njegova teorija nije prošla bez kritika, pa ima naučnika koji sugerišu da ljudi ne postaju "gluplji", već se danas samo razvijaju različiti tipovi inteligencije.
Rani ljudi živjeli su i umirali u okviru jednog prostora, i opstanak je direktno zavisio od njihove sposobnosti da brzo izgrade sklonište ili umaknu sabljozubom tigru. Danas stvari nisu toliko "jednostavne", ali i svakodnevni zadaci kao što su pranje sudova ili košenje trave zahtijevaju ipak više moždane sposobnosti. Naravno, za tako usku specijalizaciju možemo zahvaliti svojim precima, odnosno strogim kriterijumima prirodne selekcije tokom evolucije. U međuvremenu, kao "kolateralni" efekti, razvijale su se recimo, naša sposobnost da igramo šah ili pišemo poeziju.
Za to možemo da zahvalimo činjenici da su naši daleki preci u nekom trenutku ovladali poljoprivrednim vještimana, i počeli da žive u gusto naseljenim područjima, u kojima više nisu bile primarne sposobnosti koje obezbjeđuju elementarno preživljavanje.
"Lovac-sakupljač koji nije bio u stanju da osmisli odgovarajuće, inteligentno rješenje za obezbjeđivanje izvora hrane ili skloništa umirao je zajedno sa svojim potomstvom, ako je uopšte uspio da privuče ženu sa kojom bi ga izrodio. Ekvivalentno tome, moderni menadžer sa Volstrita koji povuče inteligentan poslovni potez, može da očekuje značajan bonus i biće atraktiviniji partnerkama. Jasno, stvari nisu toliko ekstremne, ali suština je ista", zaključuje Krabtri u studiji.
Negde između 2.000 i 5.000 gena određuje ljudsku inteligenciju, i ovi geni posebno su osjetljivi na štetne mutacije, kažu naučnici. Na osnovu poznavanja stope mutacija, naučni tim koji stoji iza ove studije zaključuje da prosečna osoba ima dve ovakve štetne mutacije koje su nastale u poslednjih 3.000 godina.
Hipoteza o "zagljupljivanju" vrste djeluje nelogično na prvi pogleda, na kraju krajeva, svjedoci smo da je prosječan IQ čovjeka upadljivo porastao u poslednjih 100 godina, ali za taj skok su u najvećoj mjeri odgovorne bolja prenatalna njega i kvalitetnija ishrana, kaže Krabtri.
Ali, dr Tomas Hil sa Univerziteta Vorvik stvari posmatra iz drugačije perspektive. On smatra da je sama činjenica da pojedinac više nije pod pritiskom da bude vrhunski "lovac-sakupljač" omogućila razvoj različitih vrsta inteligencije, kao i širokog spektara ljudskih sposobnosti i talenata.
"Nemate Stivena Hokinga prije 200.000 godina. Prosto ne postoji", kaže Hils za LiveScience. "Ali danas imate osobe takvih mentalnih kapaciteta upravo zbog širenja spektra naših intelektualnih mogućnosti. I zbog same činjenice da nam inteligencija više nije neophodna za golo preživljavanje."
(MONDO)
