Razočaranje je često osjećanje. U ljubavi onda kada shvatimo da partner nije onakav kakav smo mislila da jeste, onakav kakvim se predstavio.
Mnogi pogrešno smatraju da su neprijatna osjećanja negativna i štetna, a da su prijatna pozitivna i korisna. Zamišljaju idealni život u kome osjećaju samo pozitivna prijatna osjećanja. Međutim, mnoga neprijatna osjećanja su veoma korisna i zato pozitivna.
Zbunjuje i to što psihologija neprijatna osjećanja naziva negativnim, a prijatna pozitivnim. Razlog je što je na svom početku psihologija preuzimala pojmove iz hemije i fizike. Tako je emocijama kao i jonima određivana "valenca": pozitivna su ako privlačile osobu ka predmetu osjećanja, a negativna ako su je odbijale od njega. Zbrku izbjegavamo ako govorimo o prijatnim i neprijatnim osjećanjima.
Razočaranje je primjer za neprijatno osjećanje koje je korisno. Nastaje onda kada osoba uvidi da se stvarnost ne uklapa u njena idealna očekivanja. Prije razočaranja osoba nije vidjela stvarnost zato što je gledala u svoje iluzije, zato što je idealizovala drugu osobu. Idealizacija je osnovni psihološki proces u zaljubljenosti.
Pogrešno je reći "ljubav je slijepa" jer je u stvari zaljubljenost ta koja je slijepa. A kada prestane da idealizuje, osoba "progleda" i vidi negativne osobine drugog koje su ostalim ljudima možda bile očigledne. Zato je epidemija razočaranja u ljubavnom životu samo posljedica isto tolike epidemije idealizacije.
Razočaranje je povezano sa magijom. korijen ove riječi je čaranje odnosno čar. Čaranje je magijski postupak kojim se kod drugog izaziva stanje mentalne opijenosti, iluzije, iskrivljenog doživljavanja stvarnosti. Kao u riječima za-čarati i o-čarati. Jasno je da neko mora biti očaran da bi mogao biti raz-očaran. I druge riječi su povezane sa magijom: šarmiranje dolazi od latinske riječi carmen, a označava recitovanje ili pjevanje čarobnih riječi. Opčinjenost podrazumijeva djelovanje magijskih čini. Fasciniranje takođe izvorno označava čaranje.
Vjerovatno je bolje da, umjesto da zaljubljenost objašnjavamo magijskim djelovanjem druge osobe, koristimo psihološka objašnjenja, piše "Politika".
Ako nas je neko začarao, onda su to bili mediji koji su nas u djetinjstvu začarali mitom o ljubavi koja donosi potpunu sreću. Nakon toga mi smo ti koji stvaramo vlastite iluzije, a ne ljudi koje susrećemo. Umjesto da govorimo: Ti si me razočarao, bolje bi bilo da prihvatimo svoj dio odgovornosti: Ja sam se razočarao. Mnogima je razočaravajuće kada shvate da je razočaranje druga faza zaljubljenosti.
(MONDO)
