U hotelu Interkontinetnal 15. januara 2000. godine ubijen je Željko Ražnatović Arkan, a sa njim su poginuli i Milenko Mandić i Dragan Garić. Bivši šef Odsjeka za krvne delikte beogradske policije Žarko Popović ispričao je u emisiji svoju verziju događaja.
Ko je bio dio zavjere da se likvidira Željko Ražnatović Arkan? Da li su to bili biznismeni koje je reketirao, ili je zeleno svjetlo dala država zbog njegovog mogućeg svjedočenja u Hagu kojim bi, navodno, ukopao Srbiju, otkriva Žarko Popović Pop, bivši načelnik odsjeka za krvne delikte, čovek koji je uhapsio Arkanove ubice.
U hotelu Interkontinetnal 15. januara 2000. godine ubijen je Željko Ražnatović Arkan, a sa njim su tada stradali njegovi prijatelji Milenko Mandić Manda i Dragan Garić.
Poslije zločina, na lice mjesta stiže ekipa policajaca beogradske policije iz odsjeka za krvne delikte, na čelu sa svojim šefom Žarkom Popovićem Popom koji sa svojom ekipom obavlja uviđaj i kreće u istragu. Svi putevi vode u Loznicu u koju je dovezen jedan od atentatora, Dobrosav Gavrić, teško ranjen.
"Operativnim radom dobijaju se podaci, dobijaju se obavještenja iz Loznice, hvatamo konce… U međuvremenu u Loznicu dolazi auto sa službenim rotacijama, džip, u njemu sede doktor Piščević sa VMA i jedan beogradskir kriminalac, neću ga imenovat jer je živ… Oni su došli da tu završe Gavrića, međuitm, on je već bio u bolnici. Iako Gavrić, bivši policajac, nikada nije hteo da prizna zločin, materijalni dokazi sa lica mjesta bili su presudni da se on osudi", rekao je Popović u emisiji “Goli život”.
Arkanove ubice imale su jataka, načelnika lozničke policije, otkrio je Popović.
"On je bio dio zavjere, ova ekipa tamo zvala ga je generale. On je trebalo njih da zbrine poslije izvršenog djela u Interkontinentalu, da ih prebaci u Bijeljinu preko Drine, tamo on ima kuću, on je Bosanac. To je, međutim, sve propalo sa ranjavanjem Gavrića, naši upadaju u Loznicu, hapse…", navodi Popović, koji je u policijskoj akciji "Sablja" saslušavao cio "zemunski klan”, ali i bivšeg šefa DB i komandanta JSO, te zajedno sa svojim kolegama rasvetlio brojna politička ubistva, između ostalog, ubistvo Ivana Stambolića, kao i četvorostruki atentat na Vuka Draškovića i funkcionere SPO na Ibarskoj magistrali.
Kako tvrdi Pop, načelnik policije je kasnije išao po sudu i nudio pomoć u istrazi za ubistvo Arkana. Ubijen je 2006. godine, u ulici Džona Kenedija na Novom Beogradu, ispred zgrade gde je imao stan. To je bila klasična likvidacija.
Mrtva usta ne govore, a na pitanje šta je on mogao da kaže, ništa, a po mišljenju Popovića on je ubijen, najvjerovatnije, jer je poslije penzionisanja otišao u Bosnu i tamo se povezao sa ljudima koji su tražili Radovana Karadžića.
Kad su Popović i njegov kolega Bratislav Gagović uhapsili jednog od Arkanovih atentatora Zorana Nikoliću Peglu, tri dana i tri noći su sa njim razgovarali.
"Do detalja nam je sve ispričao, pripremu i sam čin ubistva Arkana, i poslije bježanje sa lica mjesta… Najveći uspjeh Gagovića i mene bio je taj što smo Peglu ubijedili da to sve ponovi pred dežurnim istražnim sudijom. Kad je priveden ponovio je sve do detalja", rekao je Pop.
Iako se u javnosti govorilo da je Arkan stradao zbog sukoba sa Skoletom, odnosno prodaje fudbalera Nikole Lazetića, Popović kaže da je samo iz fudbala krenula takva jedan inicijacija, to bi procurelo u podzemlju, došlo bi do Ražnatovića… Po njegovom mišljenju, tu se skupilo više faktora, a najvažniju ulogu, prema njegovim operativnim podacima, odigrali su takozvani beogradski biznismeni.
"To su u stvari bili ozbiljni kriminalci, ne ubice, ali ljudi koji su se obogatili baveći se kriminalom. I on im se popeo na grbaču sa reketiranjem. Arkan je više bio poreska uprava, vodio je privredni kriminal u Beogradu. Nikada on od poštenog čovjeka nije uzeo pare. Evo, neka se javi neko u Beogradu ko je pošteno i časno radios voj biznis, da mu je Arkan zakucao na vrata i tražio reket. Nikad. On je vrlo dobro znao šta ko radi u ovom gradu. I onda ih je postrojio na Obiliću i rekao im: 'Ti će da finansiraš ovu tribinu, ti ovu...' Tako je on sagradio tu svoju sportsku imperiju. Poslije su oni, prema našim saznanjima, dali pare da se on skloni jer njegov zulum više nisu mogli da trpe. Ima i priča da onaj ko je Arkana stvorio da ga je taj ga je i ubio, a to je država. Na njega, kaže, nije moglo da se krene, imao je vojsku, gardu iza sebe spremnu da za njega uradio šta god treba."
Iskaz u Hagu ga koštao života
Arkan je, kako se pričalo poslije njegovog ubistva, ušao u tajni dogovor sa Haškim tribunalom i dao svedočanstvo, a kod Slobodana Miloševića i Mire Marković preovladalo je mišljenje da će on biti ključni svedok protiv Slobe.
Arkan je samo trebalo da kaže: 'Da, mene je pozvao taj i taj načelnik tajne policije i rekao mi da predsednik Srbije Slobodan Milošević traži od mene veliku uslugu, da formiram jednu paravojnu formaciju, da se ide po Bosni i Hrvatskoj i pomaže borba srpskog naroda'. Trebalo je da kaže gde su se i kako naoružavali i obučavali, i time na jedan način da se potvrdi direktan umiješanost Srbije u sukobe u Hrvatskoj I Bosni I Hercegovini. Mi o tome u vrijeme Arkanovo ubistva ništa nismo znali, kasnije je stigla informacija ali to su sve neprovjerene informacije…", objasnio je Žarko Pop.
On je naveo da je Arkanove ubice poslije 5. Oktobra oslobodio DOS, poslije čega im se sa slobode ponovo sudilo, a oni su na dan izricanja presude pobjegli iz zemlje.
Zoran Nikolić Pegla preminuo je u zatvoru od side, Miki Đuričić je ubijen, Gagi Nikolić je u zatvoru u Zabeli, a Dobrosav Gavrić je pobjegao u Južnoaferičku republiku i tamo je bio tjelohranitelj jednom kriminalcu. U međuvremenu je ranjen i uhapšen, a njegovo izručenje Srbiji godinama se odlaže.
U galeriji pogledajte fotografije Arkana iz mlađih dana: