Milan Veruović kaže da su tog čovjeka srpska služba registrovala još krajem devedesetih godina.
Ko je Čedomir Mihajlović?
Ove godine je 14 godina kako je poginuo u saobraćajnoj nesreći. Ako je to bio on uopšte. Mada, iako je poginuo, možda je bio pod drugim imenom.
Ali krenimo redom...
Kako tvrdi Milan Veruović nekadašnji tjelohrantelj Zorana Đinđića, Čedomir Mihajlović je bio po saznanjima obavještajne agencije čovjek koga je srpska služba registrovala krajem devedesetih godina.
"Njega je zavrbovala CIA i on je nekoliko puta dolazio u Srbiju, prikupljao informacije za CIA-u. On se kasnije pojavljivao pod raznim pseudonimima, ali ono što je značajno je da je on bio ubačen u zemunski klan pod imenom Čedomir Mihajlović", ispričao je svojevremeno Veruović.
Kako kaže, Mihajlović se zemuncimja predstavio kao investitor iz SAD sa dobrim kontaktima u kriminalnom miljeu.
"On im se predstavio kao neko ko bi mogao da ih poveže sa velikim kriminalnim klanovima u Južnoj Americi. Nudio je čak milion dolara Zemunskom klanu kao pomoć za kauciju dok je Dušan Spasojević bio u zatvoru. Prema određenim saznanjima on je jednim dijelom učestvovao i u pripremanju pobune Crvenih beretki", rekao je Veruović.
Njegov trag se 2002. godine gubi. Kako kaže Milan Veruović, Mihajlović je kod Spasojevića ostavio svoj skupocjeni auto i nekoliko konja.
"Očigledno je posle obavljenog posla CIA odlučila da ga povuče", kaže Veruović.
Početkom 2007. godine novinar Miloš Vasić je u svom autorskom tekstu za nedjeljnik Vreme napisao da je u u saobraćajnoj nesreći 1. januara iste godine u Beogradu poginulo lice kod koga su nađena američka dokumenta na ime Igor Baruh.
"Lice je uredno kremirano, ali se tri dana kasnije otkrilo da su dokumenta falsifikovana, a da je lice u međuvremenu uzelo od jednog folklornog ansambla osam i po hiljada dolara za organizovanje turneje po SAD. Onda se neko u američkom konzulatu sjetio ko je Igor Baruh", napisao je Vasić.
Prema njegovim riječima, ako je vijest tačna onda je u saobraćajnoj nesreći poginuo Čedomir Mihajlović, zvani i Emir Gujić, Esad Ramadanović i Igor Baruh, rođen između 1946. i 1950. – barem po do sada poznatim falsifikovanim pasošima sudeći.
"Veliki prevarant, ono što su policajci nekada (dok se znao red) zvali "međunarodni umjetnik", morao je da misli i da se trudi, mnogo da se trudi. Čeda Mihajlović ušao je u istoriju kao čovjek koji je sa podjednakim naporom, žarom i marljivošću pristupao svakoj od svojih bezbrojnih operacija: svejedno da li je riječ o sto maraka ili milion dolara. To svjedoči o visokom stepenu profesionalizma, što je danas rijetkost", zapisao je Vasić.
Prema onome što je on napisao u svom autorskom tekstu, Baruh odnosno Mihajlović se u jednom trenutku nastanjuje u Zemunu, gdje sklapa kobno prijateljstvo i poslovni odnos sa Dućom Spasojevićem i Legijom Ulemekom.
"Po svemu sudeći, Baruh/Mihajlović pokušao je da izvaćari Duću i Legiju: obećao im je – i ispunio obećanje – da će im nabaviti rezervne djelove za vozila JSO-a 'hamvi' i elemente za blindiranje civilnih automobila, što nije ispunio. Duća i Legija odmah su namirisali 'ovcu' za šišanje i ubrzo opljačkali Čedu/Igora do gole kože, od 'ferarija' i dva motocikla 'harli dejvidson' zaključno sa 'roleks' čukom i 'kartije' narukvicom; o gotovini da ne govorimo. Jedva je živu glavu izvukao 2002, kada je pobjegao u Ameriku. Tek posle akcije Sablja uspio je da dobije neku – mršavu – satisfakciju", piše Vasić.
Kako navodi u jednom trenutku su udovice Dušana Spasojevića i Milena Lukovića tražile su da im država Srbija, po tužbi za rušenje Šilerove, nadoknadi i ta dva motocikla, ali su odustale, jer ih je MUP vratio Čedi Mihajloviću tj. Igoru Baruhu.